Širi se najopasniji segment pro-eskalacijskog lobija: Retorika i jačanje NATO aktivnosti na istoku Europe približavaju veliki incident koji će imati za cilj pokazati da je Rusija “nuklearna sila od papira” – Putin poručuje da plan neće proći

Vladimir Putin ponovno je poručio kako je Rusija spremna odgovoriti na svaku prijetnju, i to ne retorički nego konkretnim “vojno‑tehničkim mjerama”. Poruka je usmjerena prije svega prema NATO-u, čija se aktivnost na istočnom krilu u posljednjim tjednima dodatno pojačala nakon navodnih upada ruskih dronova u Poljsku te epizode s vojnim zrakoplovima iznad Estonije i nad Baltikom. U Moskvi reakcije čitaju kao pokušaj da se Rusiju prikaže neodlučnom ili nesposobnom za odgovor.

Na NATO strani dominira kombinacija političkih izjava i operativnih zahvata. Više europskih vlada traži “čvršći” pristup, a dio dužnosnika otvoreno govori o spremnosti da se obaraju letjelice koje operiraju bez dopuštenja u prostoru koji saveznici smatraju svojim. Retorika doslovno jača iz dana u dan (primjerice, finski predsjednik poziva Europu da se “pripremi za borbu protiv Rusije”).

Istodobno je pokrenuta nova operativna shema pojačanog nadzora i presretanja na istoku. Time se stvara dojam akcije, ali i povećava rizik pogrešne procjene: incidenti u složenom zračnom okruženju nastaju brzo, a detekcija i atribucija ciljeva nisu trenutačne.

Primjer Poljske ilustrira stvar. U javnosti je događaj isprva predstavljen kao posljedica ruskog drona, da bi se tek s odmakom priznalo kako je kuću pogodio poljski projektil protuzračne obrane. U uvjetima pojačane retorike i pritiska da treba “reagirati odmah” (nešto što se ovih dana također sve češće ponavlja kao fraza), ovakva zbrka podataka lako može postati okidač za direktan sukob. U Rusiji se ovakve epizode doživljavaju kao dokaz da dio pro‑ukrajinskog bloka želi svaku situaciju pretvoriti u povod za eskalaciju.

U baltičkim državama i Velikoj Britaniji čuju se poruke o mogućnosti konfrontacije s ruskim zrakoplovima “koji operiraju bez dopuštenja”. Te izjave možda pojačavaju politički dojam odlučnosti, ali istodobno spuštaju prag koji dijeli presretanje i žešće odgovore. Kada se taj prag jednom spusti, teško ga je ponovno podići, a svaka sljedeća situacija nad Baltikom ili Poljskom postaje eskalacija za cijeli sustav europske sigurnosti. Osobito zato što o pravilima zračnog presretanja i signaliziranja ne postoji funkcionalan zajednički kanal između NATO-a i Rusije.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.