Sigurnosna i geopolitička dimenzija
Izjava hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, upućena putem mreže X, u kojoj optužuje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića da „sabotira evropski i euroatlantski put BiH“, otvara niz pravnih, političkih i diplomatskih pitanja. Ovaj napad uslijedio je nakon Komšićevog govora na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, u kojem je upozorio na „embargo na demokratiju“ i primjer rušenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević.
Pravni okvir
Predmet Kovačević je inicijalno potvrđivao postojanje etno-teritorijalne diskriminacije u izbornom sistemu BiH, ali je kasnije poništen pred Velikim vijećem. Sama činjenica da je Vlada Republike Hrvatske neposredno prije odlučivanja donirala 100.000 eura Evropskom sudu otvara ozbiljna pitanja pravne etike i potencijalnog sukoba interesa. Ako se presude međunarodnih sudova mogu dovoditi u vezu s finansijskim donacijama i diplomatskim pritiscima, time se urušava pravna sigurnost i povjerenje u međunarodne institucije.
Za BiH, ovo pitanje ima i unutrašnje implikacije – otvara mogućnost krivične ili ustavnopravne odgovornosti aktera koji su aktivno radili na derogiranju presude, uključujući i domaće političke strukture te visokog predstavnika.
Novinarski i istraživački osvrt
Medijski diskurs hrvatskog šefa diplomatije sadrži dvije ključne manipulacije:
- Delegitimizacija Komšića – upotreba izraza „nelegitimni član Predsjedništva BiH“ predstavlja političku propagandu, a ne činjenicu. Komšić je izabran u skladu s važećim izbornim zakonom, sviđalo se to Zagrebu ili ne.
- Etiketiranje kao „sabotera“ – pokušava se stvoriti narativ da je svaki zahtjev za građanskom ravnopravnošću u BiH zapravo anti-evropski, iako je suština evropskih standarda upravo jednakost građana.
Novinarski zadatak je da razdvoji činjenice od propagande. Komšićev govor u UN-u bio je u funkciji upozoravanja na blokadu demokratskih procesa, dok je Grlić Radmanov odgovor dio šire kampanje hrvatske politike u BiH.
Politološka analiza
Ovaj slučaj jasno pokazuje dva suprotstavljena koncepta:
- Koncept građanske države, koji zastupa Komšić i koji je u skladu s evropskim vrijednostima.
- Koncept etničkog ekskluziviteta, koji brani Zagreb kroz HDZ BiH i dijelove Trojke, oslanjajući se na etno-nacionalne privilegije.
Političke posljedice su višestruke: dodatno jačanje podjela u Federaciji BiH, kompromitacija kredibiliteta međunarodnih sudova i jačanje nepovjerenja među građanima.
Vanjskopolitička dimenzija
Ovakvo ponašanje hrvatske diplomatije narušava odnose sa BiH i pokazuje paternalistički pristup Zagreba prema unutrašnjim pitanjima susjeda. Time se ruši i kredibilitet Hrvatske u EU, jer se pojavljuje kao država koja „kupuje pravdu“.
Za BiH, ovo je dvostruki izazov:
- Kako zaštititi svoj međunarodni položaj od političkih manipulacija susjeda.
- Kako povratiti povjerenje u evropske institucije koje se deklarativno zalažu za vladavinu prava, a istovremeno toleriraju očigledne pritiske i donacije.
Međunacionalni aspekt
Retorika Grlić Radmana, kojom se Komšić proglašava prijetnjom odnosima Hrvata i Bošnjaka, u funkciji je etno-političke homogenizacije. Takva retorika ne doprinosi suživotu, već produbljuje nepovjerenje i stvara sliku da su politički predstavnici jedne nacije „problem“ za drugu.
Ljudska prava i etika
Suština predmeta Kovačević jeste zaštita aktivnog biračkog prava – dakle osnovnog ljudskog prava na demokratsko učešće. Odbacivanje presude, uz evidentne političke pritiske, šalje poruku da građani BiH nemaju jednaka prava, već da njihova vrijednost zavisi od etničke pripadnosti. To je etički i demokratski neprihvatljivo.
Urušavanje demokratskih standarda i blokada građanske ravnopravnosti otvaraju prostor za destabilizaciju. Kada međunarodne institucije postaju instrument političkih igara, raste rizik od unutrašnjih sukoba i jačanja vanjskih uticaja – bilo iz Zagreba, Beograda, Moskve ili drugih centara moći.
Medijsko-komunikacijski aspekt
Mediji u Hrvatskoj, ali i dio medija u BiH, prenose Grlić Radmanove poruke bez kritičkog odmaka, stvarajući percepciju da Komšić djeluje protiv evropskog puta. U stvarnosti, borba za građansku jednakost jeste srž evropskog puta. Javnosti je nužno pojasniti ovu razliku i demaskirati propagandni diskurs.
Patriotski stav
Bosna i Hercegovina ne smije dopustiti da joj se demokratija kupuje ili suspendira kroz donacije i diplomatske pritiske. Interes države BiH i svih njenih građana jeste ravnopravnost, vladavina prava i zaštita ljudskih sloboda. Komšićeva poruka u UN-u je bila patriotska – bez obzira na političke razlike u BiH – jer je odbranila pravo građana da odlučuju kao ravnopravni, a ne kao etnički podijeljeni subjekti.
✅ Zaključak:
Slučaj Grlić Radman – Komšić nije samo diplomatska polemika, nego ogledalo duboke borbe između koncepta građanske demokratije i etno-političke dominacije. Pravna, politička i moralna obaveza BiH je da ostane na putu ravnopravnosti građana, jer bez toga nema ni stvarnog evropskog puta.
