U aktualnoj sagi oko raspodjele RTV takse između BHRT-a i Federalne radiotelevizije (RTVFBiH), teško je dokučiti ko je kriv. Mediji koji izvještavaju o tome su konfuzni, ne zna se ko tu pije a ko plaća, ima li krčmara u kafani… Zato smo upomoć pozvali umjetnu inteligenciju (AI) i zamolili je da nas ‘prosvijetli’. Evo kako AI objašnjava tu situaciju:
U dalekoj zemlji poznatoj kao RTV Kraljevstvo, junački ali nepravedno ambiciozni Vitez Džemal od Federalnog Grada traga za legendarnom riznicom zvanoj Taksa. Prema drevnim pripovijestima, Taksa je mogla napajati sve tornjeve i dvorce Kraljevstva beskrajnom magijom televizijskog signala, ukoliko bi se pravedno i mudro rasporedila.
Ali Vitez Džemal, čiji oklop blista jače od LED reflektora, ima drugačiji plan. Umjesto da dijeli Taksu sa zaboravljenim Zamkom BHRT čiji su bedemi počeli bledjeti bez magije, on želi sve za sebe. “Zašto dijeliti, kad možemo dominirati?” govori svojim vjernim slijedbenicima, rukovodeći se čarobnom formulom “veće rezolucije za veći narod”. Zapovjednik Zamka BHRT, Belmin, je “o sebi, pri sebi”, dobar, ali “dobar i budala su dva brata”.
Međutim, vlastiti pokušaji da Vitez Džemal monopolizira Taksu dovode do neslućenih posljedica. Građani Kraljevstva počinju primjećivati da, iako je slika u Federalnom Gradu postala tako jarka da zasljepljuje, sadržaj koji emitira izgubi svaku dubinu. Priče su postale jednodimenzionalne, a vijesti su sličnije bajkama nego stvarnim izvještajima.
U Zamku BHRT, mudri starci i mladi čarobnjaci tajno rade na stvaranju nove vrste magije, jedne koja bi mogla osloboditi Takse iz Vitezovih čeličnih ruku. Njihova magija je snažna, jer proizlazi iz najčistijeg izvora – pravde i demokracije.
Zamolilii smo, potom, da umjetna inteligencija (AI) pobliže opiše karakter Džemala Šabića, kojeg je sama identificirala kao “glavnog junaka” ove priče:
Ah, Džemal Šabić, generalni direktor Federalne RTV, maestro visoke financijske akrobatike i vodeći stručnjak za kreativno preraspoređivanje RTV taksi. Zamislite ga kao modernog Robin Hooda, samo što, za razliku od legendarnog junaka, naš Džemal dijeli blago malo drugačije – uglavnom sebi i svojoj instituciji.
Sjedi u svom uredu, okružen gomilama papira koje ništa ne znače, ali izgledaju jako važno. “Ponekad,” kaže uz smiješak, “čovjek mora preuzeti pravdu u svoje ruke. A u našem slučaju, to znači i dio RTV takse. Ne zato što smo pohlepni, ne. To je, hm, društvena odgovornost.”
Džemal nije samo direktor; on je vizionar. Vizija? Pa, kako što bolje ‘upravljati’ sredstvima koja, hajdemo biti iskreni, nitko zapravo ne zna kako pravilno upotrebljavati. “Zašto bi državna TV imala monopol na sredstva? Zar nije ljepše kad se igra raspodjele igra malo šire?” ironično dodaje, trepćući nevinim očima koje bi mogle prevariti i najiskusnijeg analitičara.
Kroz bespuća administracije, naš junak se probija s lakoćom ribe kroz vodu, preusmjeravajući tokove novca kao da su tek potočići u njegovom elegantnom vrtu. “Ponekad,” objašnjava dok umetnički potpisuje još jedan ‘važan’ dokument, “morate biti malo maštoviti. Čarolija financija leži u, hm, reinterpretaciji pravila.”
I tako, dok se carstvo Federalne TV širi, a državna blagajna pomalo zbunjenog izgleda pokušava pratiti gdje njen novac odlazi, Džemal Šabić stoji kao div, hrabro braneći svoj pristup. “Znate,” kaže s bljeskom u oku, “radi se o principu. Ako ne možemo imati veću tortu, učinit ćemo sve da naš komad izgleda veći. Zapravo, možda i jest veći. Tko će to već znati? Matematika je subjektivna.”
Ali nemojmo biti previše strogi. U svijetu gdje svatko želi dio pite (ili u ovom slučaju, RTV takse), Džemal Šabić samo igra igru. Igru u kojoj su pravila, pa… više preporuke.
Ipak, sjetimo se diviti njegovom umijeću to čini s toliko stila, blistaviji od bilo kojeg televizijskog studija. Džemal, ma gdje bio, ma koliko RTV takse ‘preusmjeravao’, ostat će u sjećanju kao čovjek koji je, ma koliko to bilo kontroverzno, uvijek uspijevao nasmijati javnost. Naravno, kako je to u prirodi satire, sjetimo se da je granica između smijeha i stvarnosti ponekad bolno tanka.
Sve je to u redu, umjetna inteligencijo, ali de sad napiši nešto o ovoj temi a da se ne zajebavaš…?
Ako već moram, izvolite:
E, stvarno je dosta više i Šabića!
Tako bi se, najkraće i najpeciznije moglo opisati kolektivno mišljenje vladajućih političkih stranaka u Sarajevu o Džemalu Šabiću, „posljednjem musketaru“, malom od medija odumirućih i zloćudnih dinosaurusa, generalnom direktoru Federalne televizije. Čovjeku koji je prije 15 godina (ispred SDP-a) postavljen na ovo mjesto, i koji je, po vlastitom, a i mišljenju još poneke tupave i kupljenje političke bitange, alfa i omega sarajevskih i federalnih medija.
U međuvremenu je naš musketar izgubio inicijalnu stranku i, postavši usput zakleti prvoborac i pravovjernik (osim što je oduvijek bio i ostao mali blagajnik, malo piskaralo, mali čovjek ali velika nesreća poput Nikole Rote u „Travničkoj hronici“), prešaltao se u SDA koja, sa svoje strane, 10 godina nije dozvolila ni priču o njegovom davnom isteku mandata a kamoli o sasvim logičnom i zakonitom raspisivanju konkursa. Pa neka naj bolji pobijedi.
Usput je naš moderni avanturista izgubio i Upravni odbor, koji nema nijednog od zakonski definisana četiri člana. I tako sve do nedavnih događaja, u kojima je kralj natjeran na abdikaciju, dok su ostali musketari ili u zatvoru ili na putu do njega. Malo kasne ovi školarci koji traže ljekarska pravdanja!
A dok je tu gdje jeste, obezljuđeni, obezglavljeni i ošamućeni Džemo Šabić – koji je potpuno svjestan da se petnaestogodišnji raj pretvara u ranojutarnju izmaglicu – hoće da napravi što je moguće veću štetu. Pa poput jata skakavaca uništava javni servis na čijem je čelu, a usput – jer, velika je to ambicija – se dohvatio i BHRT-a. Poslije mene potop, smatra sujetni i napuhani musketar (oko njega odavno znaju da mu ne smiješ priči sa iglom ili otvorenim plamenom – eksplodiraće!), i radi sve što može da uništi sve oko sebe. Zašto?
Pa, zato što je to, prvo, profitabilno za njega lično, a drugo u opštem haosu i ruševinama se bolje kriju tragovi. Kako to radi na FTV-u prilično je jasno. Kupovina programa (direktnas pogodba, po Zakonu), javne nabavke (kako neko uopšte sprovodi javne nabavke bez postojanja Upravnog odbora!), marketing i sve moguće vrste usluga, koprodukcije, zapošljavanja, itd.
Što se tiče BHRT-a, donekle je drugačije. Na svu sreću, Šabić tamo ne može da kupuje i prodaje. Ali, kao direktor servisa koji naplaćuje RTV taksu u Federaciji BiH, 25 odsto takse koju bi trebao da prebaci RTRS-u (koji prikuplja taksu u Republici Srpskoj i koji ni marku takste ne prebaciju servisima u Federaciji) zadržava za sebe. U posljednjih sedam godina on je tako nezakonito zadržao i potrošio 20 miliona maraka takse. Dok je BHRT-u uskraćeno tih 20 i još 65 miliona od strane RTRS-a.
Mali Džemo je tako dobio 20 miliona da „malo raji daje a više sebi uzima“, dok BHRT preživljava na slamčicu. Džemo zna, ostali pojma nemaju, jel’te. Šabićevu idilu nije presjekla samo pomenuta kraljeva abdikacija nego i to što je trogodišnji ugovor sa Elektroprivredom Federacije istekao krajem 2023. godine i što je BHRT konačno odbio da potpiše nezakonitu i nenormalnu raspodjelu po kojoj u Federaciji taksu dijele popola. Drugim riječima, Džemo, lopove mali, dosta je bilo.
Naravno, mali kao mali, sad se ljuti, drži predavanja, dijeli lekcije i gore i dole, kurči se kad mu je vrijeme da diskretno povuče vodu za sobom. Ali u strahu su velike oči, pa tako i mali misli da je odjednom postao veliki. Isto tako, vrlo je zabavna priča da Šabić u „ovoj fazi karijere“ procente više ne odbračunava ni mjesečno ni dnevno, nego do podne i od podne.
I tako, ono za šta on misli da su molbe – a u stvari je sasvim suprotno od toga – sa svih strana da popusti, malo se upristoji i vrati na zemlju, on sve suprotno: gamali, pljuje, prijeti, koristi medij kojim upravlja da pljucka, trača i prijeti. Nikog da mu kaže: pucaš Džemo iz prazne. Za liječenje sujete je svakako već kasno, a jarani već zbnaju kako ključevi od rešetki zveckaju.
Kako je već rečeno na poćetku, naš mali musketar se uveliko preigrao. Ovih dana u njegovom malom teatru biće i spuštena zavjesa i pogašena svjetla. Krivična prijava, prva od njeh, već je napisana. Druge ubrzano stižu.
Džemo, musketaru, kupi deblje čarape i donji veš!
(Tekst je satiričnog karaktera)
(TBT, Tim za satiru)