Ultimate magazine theme for WordPress.

Bolovanje, žalbe na pritiske i politizacija na račun pacijenata u tuzlanskom Kliničkom centru

0 6


Ljekar tuzlanske bolnice kaže da zbog prevelikog upliva politike sada ispaštaju uposlenici, ali i pacijenti. On nije jedini koji se novinarima žalio na uslove rada, ali većina ne želi javno govoriti o svom iskustvu u Univerzitetskom kliničkom centru.

ef odjeljenja za maksilofacijalnu hirurgiju tuzlanskog Kliničkog centra Nazim Imamović trenutno je na bolovanju zbog onoga što doživljava kao sagorijevanje na radnom mjestu. On za Detektor kaže da je to posljedica dugogodišnjih pritisaka, uslovljavanja i miješanja politike u njegove ljekarske odluke.

Njegov izostanak za neke od pacijenata mogao bi značiti da moraju na liječenje ići “vani” jer je on obavljao neke od najkompleksnijih hirurških zahvata.

“Politika je počela da diktira kako ću ja da operišem ljude”, kaže dok objašnjava razloge zbog kojih je danas na bolovanju, a ne u operacijskoj sali.

“Nisam zadovoljan kadrovskom politikom. Na mjesta i pozicije se ne postavljaju najsposobniji, nego se postavljaju najpodobniji ljudi”, dodaje Imamović.

On nije jedini uposlenik Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) u Tuzli koji smatra da zbog prevelikog uticaja politike pacijenti trpe sve više.

Novinarima Detektora su se na društvenim mrežama javile desetine osoba koje su tvrdile da imaju negativno iskustvo s Kliničkim centrom u Tuzli – od mogućnosti zaposlenja do liječenja koje je bilo uslovljeno ili poznanstvom ili političkim pritiskom. Niko od njih nije želio javno govoriti zbog straha od odmazde ili negativnih posljedica.

Sadašnja uprava Centra odlučno negira takve navode.

Politizovane institucije

Imamović kaže da se politika u zdravstveni sektor uvlačila postepeno i objašnjava da su funkcioneri prvo krenuli s postavljanjem podobnih ljudi u upravu na pozicije direktora i zamjenika, a potom se spustili niže i postavljali načelnike klinika i doktore.

“Čim je počelo da politika postavlja načelnike, znači postavljamo čovjeka koji je neiskusan, koji ne može da nosi teret posla u smislu stručnosti i iskustva – onda imate problem, smetate takvom čovjeku i on na svaki način želi da vas se riješi”, kaže on.

Centri civilnih inicijativa (CCI), kroz dugogodišnji rad na praćenju političkih pritisaka u javnim preduzećima i ustanovama, primijetili su povećano učešće politike, zbog čega smatraju da je to već postala javna tajna.

“Svi znamo da su institucije politizovane, vrlo često se koriste za podmazivanje stranačke mašinerije koja postoji tu, i na rukovodećim pozicijama su, vodeći se stranačkim interesima”, kaže Hasan Kamenjaković.

On podsjeća da je u istraživanju prošle godine oko 40 posto građana koji su učestvovali reklo da su doživjeli neki od oblika političkog pritiska, bilo u porodici, društvu ili na poslu.

Imamović nije jedini uposlenik ove zdravstvene ustanove koji je reagovao zbog političkih pritisaka. Redakciji Detektora se javio i Hasib Hirkić. On je ranije radio na poziciji kurira, ali je onda premješten na mjesto pomoćnog rukovaoca kotlova. Kaže da mu je odluka o premještaju dostavljena bez obrazloženja.

U odluci, u koju su novinari Detektora imali uvid, navedeno je da se raspoređuje na tu poziciju u skladu s potrebama Sektora za tehničke poslove. On tvrdi da mu je ponuđen premještaj na drugo radno mjesto ili, ukoliko ne prihvati ponudu, otkaz.

“U pitanju je politički pritisak na mene”, smatra Hirkić.

U ovoj odluci, vršilac dužnosti direktora poziva se na odredbe Zakona o radu koje mu propisuju pravo da odlučuje o otkazu, odnosno ponudi izmijenjenog ugovora o radu, te na interni pravilnik UKC-a Tuzla u kojem su navedeni razlozi kada ustanova može otkazati ugovor, a koji se uglavnom odnose na ekonomske, tehničke i organizacijske razloge ili nemogućnost radnika da obavlja taj posao.

Hirkić objašnjava da je na poziciji kurira, po sistematizaciji posla, trebalo biti pet osoba i da nije bilo opravdanih razloga za njegovo otpuštanje s tog mjesta, gdje je sada, kako kaže, samo troje uposlenika. Njemu je, zbog narušenog zdravstvenog stanja, ta pozicija bila prihvatljivija.

“Ovo što sam ja radio u kotlani, pogoršalo je moje zdravstveno stanje, i to su uradili da me ponize”, kaže Hirkić.

Direktor UKC-a Tuzla Denijal Tulumović nije odgovorio na zvanični zahtjev Detektora da dostavi pravilnike i statut Centra, kao niti za razgovor za ovu priču. Nije odgovorio ni na nekoliko telefonskih poziva. Na posljednje javljanje novinara Detektora putem Vibera, Tulumović je odbio razgovor i susret.

“Ako smatrate da treba da se bavim navodima NK radnika, onda doista nisam u mogućnosti”, odgovorio je u Viber razgovoru Tulumović.

Za razgovor o slučaju Imamovića uputio je na Adija Rifatbegovića kao prvog nadređenog Imamoviću. Rifatbegović nije odgovorio na pozive, a porukom novinarima Detektora uputio je na zvaničnu službu za komuniciranje UKC-a, iz koje ni na drugi zahtjev Detektor nije dobio odgovor.

Političko uslovljavanje

Hirkić kaže da je pritisak na njega počeo od kada je dobio prijedlog sporazuma kojim se obavezuje da će kao gradski vijećnik ispred Socijaldemokrata BiH pristupiti Samostalnim vijećnicima.

U dnu teksta sporazuma, u koji je Detektor imao uvid, navedeno je ime člana Samostalnih vijećnika Šefika Husića, predsjednika Gradskog odbora SDA u Tuzli. On je ujedno zaposlen kao pomoćnik direktora za sestrinstvo na UKC-u u Tuzli. Hirkić kaže da taj sporazum nikada nije želio potpisati.

“Nisam htio prihvatiti da budem ničiji igrač. Imam pravo kao građanin da se izjašnjavam i da budem dio politike koje ja hoću, a ne koje mi neko nameće”, kaže.

Husić u razgovoru za Detektor negira da je Hirkiću ponudio bilo kakav sporazum, uz objašnjenje da se do danas nije želio ni oglašavati.

“Dolazili su neki dokumenti od strane raznoraznih advokata na ruke generalnog direktora Kliničkog centra koji je upućivao prema meni, gdje tamo postoji nekakav sporazum koji je otkucan, na kojem stoji moje ime, na kojem stoji njegovo ime, a tu nema mog potpisa. Ja nikad nisam bio potpisnik bilo kakvog sporazuma tog tipa”, kaže Husić.

Objašnjava da je između sporazuma i promjene ugovora duži vremenski period i da jedno s drugim nemaju povezanost, te da je razlog premještaja Hirkića to što je fotografisao poštu koju je raznosio i slao drugim licima.

“Oni što su slikali, prosljeđivali su na razne adrese, gdje je direktor ustanove dobio da to ljudi čine. Po zakonu, da sam ja odlučivao, ti ljudi su trebali dobiti otkaz, jer je to narušavanje, teža povreda radne obaveze”, kaže Husić.

Na pitanje Detektora odgovara da ne zna da li je proveden disciplinski postupak, niti zašto to nije navedeno u obrazloženju izmijenjenog ugovora, dok tvrdi da je direktor to uradio Hirkiću u korist, kako bi ostao zaposlen.

Hirkić kaže da se, uprkos posljedicama, ne kaje što nije potpisao prijedlog sporazuma.

“Što se tiče odnosa s ljudima, ne može to ništa pokvariti. Mislim da su mi s tim dali vjetar u leđa. Samim neprihvatanjem mojim njihove ponude, ja sam samo dobio, nisam ništa izgubio. Ogromna masa ljudi je ogorčena na njihova politička djelovanja, obećanja. Čitav život obećavaju, a nikom ništa ne završe”, kaže on.

Imamović za sebe vjeruje da je na klinici rješavao probleme koje drugi nisu te da se suprotstavio stavu da se neke operacije ne mogu uraditi u Tuzli. Kaže da je takav stav smetao upravi.

“U svakom poslu mora biti problema. Ja sam navikao da se borim s problemima, ali u zadnje vrijeme je to kulminiralo do te mjere da ja više ne osjećam potrebu da bih mogao žrtvovati svoje zdravlje, a problem mogu riješiti. Problem je nerješiv”, kaže Imamović.

Tvrdi da su se pritisci odrazili i na njegovu kćerku i da je zbog njega blokirana njena specijalizacija.

“Imamo papire da se otkazuje ugovor o specijalizaciji iz subjektivnih i objektivnih razloga”, kaže on i dodaje da je u ugovoru navedeno da će se izvršiti povrat novca, što nikada nije urađeno, a ona je dovedena u situaciju da godinu dana ne može nastaviti specijalizaciju niti u Tuzli niti u Sarajevu.

Sada planira tražiti da se stvari isprave na sudu.

U Centrima civilnih inicijativa žele ohrabriti građane da ukazuju na nepravilnosti i prijavljuju ih, ali oprezno prilaze onima koji su svjedoci takvih ponašanja, jer istupanje u javnosti za njih može donijeti dodatne negativne i pogubne posljedice.

“Oprezni smo, naročito u manjim sredinama gdje se svi poznaju. Postoji bojazan od nekih posljedica, pogotovo po egzistenciju, nekada i cijelih porodica. I zbog toga trebamo biti oprezni na koji način ćemo ukazivati na to”, objašnjava.

Od ličnih do posljedica po društvo

Imamović kaže da se trudio raditi operacije koje su drugi izbjegavali, ali da je zbog odluka uprave smanjen broj operacija, pa se s vremenom povećala lista čekanja i nezadovoljstvo njegovih pacijenata.

“Kulminacija svega, politika je počela da diktira kako ću ja da operišem ljude. Ako imam iza sebe rezultate i kažem kako se to može uraditi, kako se treba uraditi, i onda dođe politika, postavi nekoga ko nije iz te branše i kaže: ‘Ne, nećeš tako uraditi, nego ćemo sjesti nas pet koji nema veze s problematikom i ti nas moraš slušati.’ Hvala Bogu da ih nisam slušao”, kaže Imamović.

Takav odnos utiče i na pacijente, dodaje on.

“Pacijenti u zadnje vrijeme imaju sve lošiju zdravstvenu zaštitu. Naši pacijenti moraju već duži period čekati da odu u Zenicu, u Mostar, jedno vrijeme su ljudi išli privatno po Banjaluci zbog radioterapije, nama non-stop kadrovi odlaze, ljudi idu da se zapošljavaju u privatnim klinikama”, govori Imamović.

Protiv njega su pokretani disciplinski postupci, za koje vjeruje da se nisu odnosili na njegov rad, već su bili alat za zastrašivanje.

Klinički centar nije dostavio odgovore Detektoru o disciplinskim tužbama protiv Imamovića.

Kamenjaković objašnjava da se takvim alatima dolazi do ozbiljnih i dalekosežnih posljedica.

“Vidimo vrlo često, kada smo razgovarali s ljudima, da koliko god da su oni bili izloženi tim političkim pritiscima, ima na njih psihološkog utjecaja i ostavi, kako bismo rekli, u njima neko trajno nezadovoljstvo i sistemom, i državom, i firmom u kojom oni rade”, kaže Kamenjaković.

“Neki čak su na kraju zbog političkih pritisaka bili prinuđeni da odu iz države i navode kao razlog da je to upravo zapravo jedna razočaranost u cijeli sistem, razočaranost u cijelu situaciju u kojoj je bilo moguće zapravo da se nađu”, dodaje on.

(TIP/Izvor: Detektor.ba/Autorica: Azra Husarić Omerović/Foto:  BIRN BiH)



Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.