DAN POSLIJE U IZRAELU: Zašto je zemlji potrebna bolja sigurnosna doktrina, više diplomatije i političke promjene

Od Hamasovog napada 7. oktobra, Izrael se našao uvučen u rat na više frontova po prvi put u skoro 60 godina. Bori se u Gazi, suprotstavlja se naoružanim grupama na Zapadnoj obali i suočava se s raketnim udarima iz Libana, Sirije, Iraka i Jemena. Izrael se čini manje sigurnim nego što je većina Izraelaca pretpostavila da je 6. oktobra – i njegovo rukovodstvo sada mora preoblikovati nacionalnu sigurnosnu politiku zemlje u skladu s tim.

U ovom trenutku, prioriteti Izraela su osigurati oslobađanje preostalih talaca, eliminirati Hamasove vojne kapacitete i osigurati siguran povratak stotina hiljada izraelskih građana u svoje zajednice na sjeveru i jugu zemlje. Ali Izrael također mora poduzeti dalekosežnije korake kako bi izbjegao još jedan 7. oktobar. U tom cilju, država mora povećati troškove odbrane i ojačati svoje granice. Diplomatija s Palestincima mora biti dio plana, ali svaki međusobni aranžman za upravljanje palestinskim područjima morat će uključivati ​​snažne odredbe kako bi se spriječilo pojavljivanje remilitariziranih palestinskih teritorija. Svaki napredak na dugoročnim ciljevima, kao što je rješenje o dvije države – koje većina Izraelaca trenutno smatra neizvodljivim i čak nerealnim – zahtijevat će i podršku Sjedinjenih Država i normalizaciju odnosa sa Saudijskom Arabijom i drugim arapskim zemljama.

Iako izraelska vlada ostaje fokusirana na neposredne vojne ciljeve, mora se pozabaviti pitanjem šta se dešava kada borbe prestanu. Neuspjeh u planiranju alternative Hamasu rizikuje produženje izraelskog prisustva u Gazi i može dovesti do nametanja vojne vladavine. Bolja budućnost je moguća, ali to će zahtijevati od Izraela da radi sa Sjedinjenim Državama i regionalnim partnerima, uključujući Egipat, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, kako bi uspostavili privremenu, tehnokratsku palestinsku administraciju koja se bavi rekonstrukcijom, a ne terorom.

Pored ponovnog uspostavljanja odvraćanja i jačanja svojih obavještajnih sposobnosti, Izrael također mora vratiti svoj moralni status progresivne, demokratske države, obranom i jačanjem svojih demokratskih institucija i tehnološke integracije, kao i daljnjom integracijom svoje ekonomije u region. Ako Izrael želi da se oporavi od katastrofe 7. oktobra, mora istovremeno i bez odlaganja raditi na sigurnosti, diplomatiji i političkim reformama.

NEDOVRŠENI POSAO

Nakon pet mjeseci borbi u Gazi, Izraelske odbrambene snage su postigle impresivan napredak. Teritorija je jedna od najsloženijih borbenih zona na svijetu, sa zamršenim urbanim pejzažom i izuzetnom gustinom naseljenosti, te neprijateljem koji djeluje unutar civilnog stanovništva, koristeći široku mrežu tunela i podzemnih objekata. Bez obzira na to, snage IDF-a uspjele su demontirati mrežu tunela i organizacione strukture Hamasa u gradu Gazi i Khan Yunisu i značajno degradiraju terorističku infrastrukturu u drugim dijelovima Pojasa. Uspostavili su sigurnosnu tampon zonu između Gaze i izraelske teritorije.

Čineći to, Izrael je u velikoj mjeri neutralizirao neposrednu kopnenu prijetnju gradovima i selima u blizini Gaze, omogućavajući stanovnicima da se postepeno vrate svojim domovima, koji su evakuisani nakon masakra 7. oktobra. U međuvremenu, na sjevernoj granici Izraela s Libanom, gdje i dalje traju svakodnevni sukobi s Hezbolahom, ID je stekao prednost, eliminirajući više od 200 komandanata i operativaca grupe. Izrael je uništio veći dio Hezbolahovih raketnih mjesta i vojne infrastrukture duž granice.

Ostvarivanje ovih teških ciljeva imalo je visoku cijenu za stanovništvo Gaze, a humanitarna situacija je podigla pritisak na Izrael da ograniči svoje operacije. Pa ipak, pozivi Izraelu da se povuče su preuranjeni. Hezbolah istrajava u agresiji na Izrael, sprečavajući povratak stanovnika u svoje domove duž sjeverne granice. Uz to, Izrael ne može okončati sukob u Gazi sve dok se tamo drže izraelski taoci. Bez dogovora o taocima, Izrael bi mogao biti primoran da poveća pritisak na Hamas, potencijalno proširenjem operacija na Rafah.

Rješenje ove složene situacije prvo leži u dogovoru o taocima koji uključuje privremenu pauzu u borbama. Nakon toga bi trebao biti praćen zajednički napor koalicije partnera, predvođenih Sjedinjenim Državama, da dovede novu i sposobnu palestinsku administraciju u Gazu. Osim toga, Izrael bi mogao signalizirati svoju spremnost da razgovara o političkom procesu zasnovanom na principu dvije države, čak i ako je svim stranama očigledno da je realizacija tog procesa vjerovatno nemoguća u doglednoj budućnosti: takav signal će pomoći u ublažavanju tenzija sa Bajdenovu administraciju i dati svim strankama dugoročni politički horizont na koji će ciljati.

Kako intenzitet borbi u Gazi jenjava, Izrael, Sjedinjene Države i njihovi arapski partneri moraju pojačati političke napore kako bi stvorili održivu palestinsku alternativu Hamasu, u početku u sjevernom dijelu pojasa. Takva alternativa mora biti dovoljno jaka da spriječi Hamas da se pregrupiše i ponovo uspostavi kontrolu. Ako to ne učinite, rizikuje se produženje borbi u Gazi i još teže obnavljanje pojasa.

JAČANJE ODRBANE

Odbrambeni i obavještajni neuspjesi 7. oktobra izazvali su pozive izraelskih vojnih čelnika za razvoj nove sigurnosne strategije. Vrijedi napomenuti, međutim, da preliminarna analiza MIND Israela (čiji sam ja predsjednik) sugerira da je slom također mogao biti specifičan za okolnosti. Napore treba usmjeriti na identifikaciju i ispravljanje nedostataka koji su mogli uzrokovati određene neuspjehe, a ne ukidanje cjelokupne izraelske sigurnosne doktrine, koja se temelji na principima odvraćanja, ranog upozorenja, odbrane i odlučujuće pobjede. Izrael sada obnavlja odvraćanje kroz akcije IDF-a protiv Hamasa i Hezbolaha. U narednim mjesecima, Izrael mora naučiti iz obavještajnih propusta 7. oktobra kako bi poboljšao svoj sistem ranog upozoravanja i, u slučaju da se rat u Gazi proširi na sjever, poboljšao svoju vojnu spremnost da osigura odlučujuću pobjedu.

Najhitnija potreba Izraela je jačanje odbrane. Prije nego što stotine hiljada raseljenih izraelskih građana budu mogli bezbedno da se vrate u svoje zajednice, ID će morati da pojača svoje prisustvo duž svojih granica. To znači uspostavljanje druge linije odbrane unutar granice, utvrđivanje postojećih graničnih ispostava i uspostavljanje dodatnih graničnih stanica. Zemlja bi također trebala razviti nove, inovativne strategije za osiguranje graničnih zgrada od direktne vatre.

Izraelu će takođe biti potrebna snažnija raketna odbrana. I Hezbolah i Huti su u svojim napadima rasporedili precizne projektile i dronove, i iako Izrael ima impresivne odbrambene sposobnosti protiv balističkih projektila, krstarećih projektila i dronova, njegova odbrana nije neprobojna. Izrael mora ubrzati razvoj protivraketnih i protivraketnih laserskih sistema. Također bi trebalo premjestiti određene vrste osjetljive infrastrukture, kao što su elektrane i komunikacijski i podatkovni centri, na podzemne lokacije; a kada to nije moguće takvi objekti treba da dobiju pojačanu fizičku zaštitu. Konačno, sve javne zgrade moraju biti opremljene sigurnim prostorima ili podzemnim skloništima – počevši od škola.

Najbolja odbrana je, naravno, dobar napad, a Izrael mora revitalizirati proaktivni pristup — poznat kao „kampanja između ratova“ — koji je primijenio u Siriji, gdje IDF izvodi napade na kontinuiranoj osnovi od 2013. kako bi se degradirale neprijateljske sposobnosti i spriječile prijetnje koje se pojavljuju. Izrael također mora smatrati odgovornim, a kada je potrebno, tokom velikih eskalacija, vojno uzvratiti zemljama poput Libana koje su domaćini terorističkim organizacijama. I Izrael mora proširiti svoje vojne opcije za napad na iranski nuklearni program ako globalni napori za obuzdavanje tog programa propadnu.

Sve javne zgrade u Izraelu moraju biti opremljene sigurnim prostorima ili podzemnim skloništima – počevši od škola.

Proaktivna i preventivna politika također zahtijeva da Izrael bude spreman za vojnu eskalaciju u više ratišta odjednom. Ovo, zauzvrat, zahtijeva od Izraela da poveća svoje snage do nivoa koji nadmašuje one koje je imao 7. oktobra. Izrael je odgovorio na napad koristeći svoju rezervnu vojsku, koja se brzo mobilizirala i efikasno se borila. Ali da bi odvratio svoje protivnike – i, ako je potrebno, vodio rat na više frontova – mora povećati veličinu postojeće IDF, uključujući i regrutovanje više iz ultra-pravoslavne zajednice u zemlji, čiji su članovi trenutno oslobođeni vojne službe. Izrael također može povećati svoje borbene snage dajući vojnicima proširenu ulogu u borbenim operacijama.

Osim toga, IDF-u je potrebno više presretača Iron Dome, precizne vazdušne municije, tenkovske i artiljerijske municije i borbenih vozila pješaštva. A s obzirom na Hamasovu široku mrežu tunela, ID mora hitno razviti i nabaviti novu naprednu tehnologiju za uništavanje podzemne infrastrukture. U tom cilju, Izrael mora izgraditi svoju odbrambenu industrijsku bazu.

VIŠE PRIJATELJA, VIŠE SIGURNOSTI

Paralelno s demontažom Hamasa u Gazi, Izrael mora sarađivati ​​s regionalnim i međunarodnim partnerima kako bi uspostavio novu stvarnost u regiji. Izrael nema interesa da okupira ili preuzme punu odgovornost za Gazu. Ali sve dok Gaza ostane militarizirana i napadi na izraelsku teritoriju traju, Izrael će biti primoran da zadrži nadmoćnu sigurnosnu kontrolu. Shodno tome, Izrael mora raditi s koalicijom koju čine Sjedinjene Države i umjerene arapske zemlje kako bi izgradio tehnokratsku palestinsku administraciju u Gazi pod međunarodnim mandatom. Ovaj komitet treba da vode i nadgledaju Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, radeći u saradnji sa reformisanim i revitalizovanim Palestinskim vlastima.

Ovaj privremeni aranžman mogao bi se revidirati nakon 5 do 10 godina, ovisno o napretku palestinske administracije u pogledu sigurnosti i stabilnosti. Sve dok izraelske sigurnosne potrebe ostanu neispunjene – sve dok pojas Gaze ostane militariziran i i dalje postoji teroristička infrastruktura bilo iznad i ispod zemlje, a napadi na izraelsku teritoriju traju – Izrael će biti primoran da zadrži nadmoćnu sigurnosnu kontrolu.

Istovremeno, Izrael nema interes da vlada milionima Palestinaca u Gazi ili na Zapadnoj obali i ne smije anektirati te teritorije. Također mora poduzeti zakonske mjere protiv nasilja od strane jevrejskih ekstremista, demontirati ilegalne ispostave i zaustaviti izgradnju novih naselja, istovremeno promovirajući napredne infrastrukturne projekte za Palestince, uključujući područje C, koje je trenutno pod kontrolom Izraela.

Konačno, međunarodne institucije koje djeluju u Gazi moraju se reformirati. Izrael je 26. januara predstavio dokaze koji ukazuju da je najmanje dvanaest radnika Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć i rad učestvovalo u masakru 7. oktobra, što je izazvalo nemir među članicama UN-a i velikim državama donatorima, što je dovelo do toga da su neke od njih obustavile svoje finansiranje. Nakon toga, IDF je otkrio vojni komandni centar Hamasa ispod sjedišta UNRWA-e u gradu Gazi. U martu je izvještaj Ujedinjenih naroda pronašao “razumne razloge za vjerovanje” da su Hamasovi militanti počinili seksualno nasilje, uključujući grupno silovanje, 7. oktobra. Početkom marta IDF je objavio snimak zaposlenika UNRWA-e koji se hvale svojom udjelom u otmici mlade Izraelke . Od ovog pisanja, odgovor UN-a je bio da se istraže određene pojedince, a ne da se UNRWA posmatra kao neuspelo preduzeće.

Kratkoročno, međunarodne humanitarne organizacije i umjerene arapske države trebale bi pružiti humanitarnu pomoć Palestincima u Gazi. Nakon rata, države donatori moraju razmotriti reformu ili zamjenu UNRWA beskompromisnim institucijama koje su posvećene mirnom rješavanju palestinske izbjegličke krize.

OBNOVA AMERIČKOG UTJECAJA

Status Sjedinjenih Država kao glavnog strateškog partnera Izraela neće se promijeniti, unatoč sve većem jazu između Netanyahuove vlade i Bidenove administracije u pogledu načina na koji se rat vodi. Washington je uglavnom stao na stranu Izraela čak i kada se Izrael našao pod žestokim međunarodnim kritikama. Ipak, kako bi osigurao svoju budućnost, Izrael mora produbiti svoj angažman sa Sjedinjenim Državama na nizu diplomatskih i ekonomskih inicijativa, te ublažiti zabrinutost SAD-a o humanitarnim troškovima rata u Gazi.

Izrael mora raditi s Washingtonom na rješavanju sukoba u Gazi. Dvije zemlje bi također trebale razviti koordiniranu strategiju kako bi osigurale da Hezbolah poštuje Rezoluciju Vijeća sigurnosti 1701—koja zahtijeva da grupa odloži oružje u južnom Libanu i povuče se iz pogranične regije—i prikupiti podršku za izraelsku vojnu operaciju u Libanu ako diplomatski napori propadaju. Oni također moraju koordinirati politike za suzbijanje zlonamjernih aktivnosti Irana primjenom direktnog ekonomskog i vojnog pritiska na Teheran, umjesto da se fokusiraju samo na njegove zastupnike. Osim toga, potrebni su zajednički napori kako bi se zaustavio nuklearni napredak Teherana. I dvije nacije mogu izvršiti pritisak na Katar da obuzda Hamas tako što će prekinuti finansijsku podršku te grupe.

U međuvremenu, Izrael i Sjedinjene Države trebali bi raditi na jačanju podrške miru i normalizaciji na Bliskom istoku. Oni to mogu učiniti tako što će utrti put za veliku pogodbu sa Saudijskom Arabijom, u kojoj ova potonja normalizira veze s Izraelom u zamjenu za američki sigurnosni sporazum, civilni nuklearni program koji isporučuju Sjedinjene Države i posvećenost Izraela principu rešenje sa dve države. Ovaj sporazum bi trebao biti povezan s nastavkom političkih pregovora koji uključuju reformisanu palestinsku vlast. Istovremeno, svaki sporazum mora uključivati ​​američka uvjeravanja Izraelu da bi pristup Saudijske Arabije civilnom nuklearnom programu trebao biti u skladu s takozvanim zlatnim standardom – protokolom koji su Sjedinjene Države postavile 2009. i koji ne dozvoljava bilo kakvo obogaćivanje ili ponovnu obradu nuklearnog materijala bez daljnjeg dogovorenog sporazuma – umjesto na labavije standarde nuklearnog sporazuma s Iranom iz 2015. Nadalje, ova jamstva moraju osigurati da sposobnosti Saudijske Arabije ne ugroze sposobnost Izraela da održi svoju kvalitativnu vojnu prednost, ili superiornost u odbrambenim tehnologijama i sposobnostima nad dIzrael i Sjedinjene Države mogu sačuvati prednost Izraela pokretanjem službenog tehnološkog saveza. Na primjer, mogli bi se zajednički posvetiti ulaganju milijardi dolara u kolaborativne projekte i startupe koji razvijaju umjetnu inteligenciju, kvantno računanje, tehnologiju čipova, istraživanje svemira i dronove. Uz pomoć Izraelu, ova saradnja će unaprijediti i američke interese u tehnološkom rivalstvu Sjedinjenih Država s Kinom.

U zamjenu za veću pomoć SAD-a, Izrael bi trebao prilagoditi svoju politiku prema Pekingu, kao i svoj odnos s Rusijom. Iako Izrael ne bi trebao pretvoriti Kinu u neprijatelja, on mora smanjiti i ublažiti veze koje stvaraju ovisnost o Pekingu ili izložiti Izrael kineskoj špijunaži i tehnološkim prijetnjama. Kada je u pitanju Rusija, Izrael mora razmisliti o poduzimanju više koraka kako bi pomogao Ukrajini, potencijalno jačanjem njenih sposobnosti da se suprotstavi prijetnji koju predstavljaju ruske iranske samoubilačke bespilotne letjelice, kao i da javno podrži napore Zapada da pomogne u očuvanju suvereniteta Kijeva.

OD KRIZE DO KONSENZUSA

7. oktobra, doktrina sigurnosti zemlje je propala, a napori Izraela da demontira Hamas zahtijevat će dugoročnu posvećenost. Zemlja nema drugog izbora nego da napravi značajna daljnja ulaganja u svoju sigurnost – ono što bi moglo rezultirati izgubljenom ekonomskom decenijom ako vlada ne bude oprezna i ako sama snosi teret, koji je već visok za Izrael. Izrael stoga mora usvojiti dalekovidu nacionalnu strategiju koja ne samo da jača njegovu sigurnost već i jača njegove saveze i međunarodni položaj.

Daleko je od sigurnog da trenutna vlada u Izraelu, pod velikim utjecajem političkih razloga i ograničena od strane svojih ultradesničarskih članova, može predvoditi neophodne reforme. Izazovi bez presedana s kojima se Izrael suočava na kraju će zahtijevati novu vladu koja je sposobna da podstakne široki nacionalni konsenzus i izvuče zemlju iz jedne od najtežih kriza u njenoj historiji.

(TBT, FOREIGN AFFAIRS)