Ultimate magazine theme for WordPress.

GAZA I SREBRENICA – LICE ISTOG ZLOČINA Ronc: Zar nismo ništa naučili od genocida u Srebrenici?

0 0


Piše: Nadina Ronc, thebosniatimes.ba

Dok sunce zalazi nad Memorijalnim centrom Srebrenica, naizgled mirno počivalište krije užasnu historiju. Ovdje leže posmrtni ostaci Bosanskih Muslimana koje su u julu 1995. brutalno ubili srpski vojnici pod komandom sada osuđenog ratnog zločinca generala Ratka Mladića.

Stojeći u moru grobova, obavila me duboka tišina. U ovim grobnicama se nalaze tijela muškaraca i dječaka koji su odvojeni od svojih ženskih rođaka i pogubljeni.

U grotesknom nastojanju da sakriju svoje zločine, Srbi su posmrtne ostatke zakopali, a zatim ponovo sahranili, razbacujući dijelove tijela po više masovnih grobnica. Zbog toga se u nekim grobovima u memorijalnom centru nalaze samo djelimični ostaci.

11. jula bit će ukopano još 14 žrtava tokom obilježavanja genocida u Srebrenici. Identificirano je još 11 setova posmrtnih ostataka, ali Institut za nestale osobe BiH čeka odobrenje porodice da ih sahrani. Porodice se često nadaju da će potpuniji posmrtni ostaci biti pronađeni prije nego polažu svoje najmilije na počinak.

Posjeta spomeniku Srebrenici imala je dubok uticaj na mene, naglašavajući neuspjeh međunarodne zajednice da ispuni obećanje „nikad više“. Holokaust je trebao poslužiti kao oštar podsjetnik na posljedice neprovjerene mržnje, ali historija je doživjela ponovljene propuste.

Preživjeli, porodice i građani svijeta okupit će se 11. jula da odaju počast uspomenama na više od 8.000 ubijenih Bosanskih Muslimana u Srebrenici. Ova komemoracija nije samo svečano odavanje počasti žrtvama, već snažan podsjetnik na užase etničkog nasilja i trajnu potrebu za budnošću protiv mržnje i netolerancije.

Rat u Bosni i Hercegovini smatran je najgorim u Evropi od Drugog svjetskog rata, a Srebrenica je mrlja na čovječanstvu koja je omogućila ponovni genocid na evropskom tlu. Trebale su godine da međunarodni sudovi privedu počinitelje pravdi, a globalni odgovor je široko kritikovan kao neadekvatan i odložen.

‘Nikad vise’?

Gotovo četiri godine genocid se odvijao u Bosni dok je međunarodna zajednica posmatrala, ne mrdnuvši prstom da okonča nasilje. Opredjeljenje za „nikad više“, zavjet da će se spriječiti budući genocidi, često izgleda kao aspirativno. Pitam se da li je zaista univerzalan ili selektivno primijenjen.

Dok zastajemo da se prisjetimo genocida u Srebrenici, još jedna tragedija se odvija više od 2.000 kilometara dalje u Gazi, ukorijenjena u historijskoj okupaciji Palestine. Ova činjenica se često zanemaruje dok se zapadni lideri fokusiraju na događaje od 7. oktobra, kada je Hamas pokrenuo napade unutar Izraela.

Zapad često pripisuje krivicu palestinskom narodu, zanemarujući historijski kontekst patnje koja je započela Balfourovom deklaracijom Britanskog carstva. Nesrazmjerna brutalnost Izraela u Gazi nije klasificirana kao genocid od strane zapadnih rukovodstava, koja šute i saučesnici.

Pod premijerom Benjaminom Netanyahuom, izraelske snage su gađale civile, uključujući pacijente u bolnicama, etiketirajući ih kao Hamas, umjesto da ih priznaju kao civile i ljudska bića.

Braneći se od optužbi za genocid u Južnoj Africi pred Međunarodnim sudom pravde, izraelski pravni savjetnik Tal Becker tvrdio je da se izraz “genocid” ne smije zloupotrebljavati, napominjući da je skovan da opiše zločine holokausta. Primjena ovog termina na akcije Izraela, rekao je, potkopala bi njegov značaj i namjeru koja stoji iza njegovog stvaranja, a to je da se spriječe užasi poput holokausta.

Nije iznenađujuće da izraelski zvaničnici imaju kontroverzne stavove o genocidima van holokausta. Ambasador Izraela u Srbiji Jahel Vilan rekao je da označavanje masovnog ubistva u Srebrenici kao genocida „umanjuje značaj tog pojma“.

Ova perspektiva odražava tendenciju da se termin “genocid” rezervira isključivo za holokaust, potencijalno potkopavajući priznanje drugih zločina, iako je srebrenički masakr proglašen genocidom od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 2004. godine i Međunarodnog suda. Sud pravde je 2007. proglasio Srbiju krivom za nesprečavanje genocida.

Zapadno licemerje

Opredjeljenje međunarodne zajednice da „nikad više“ često se smatra selektivno primijenjenim, a ne univerzalno prihvaćenim. Ova tvrdnja je potkrijepljena ispitivanjem raznih masovnih zvjerstava u posljednjih nekoliko decenija i odgovora – ili njihovog nedostatka – globalne zajednice.

Na primjer, uprkos upozorenjima i dokazima o eskalaciji nasilja, međunarodna zajednica nije intervenirala na vrijeme kako bi spriječila masakr oko 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua tokom genocida u Ruandi. Ovo je ukazalo na značajan propust u opredjeljenju “nikad više”, koji se nastavlja i danas u Gazi, gdje Izrael masakrira Palestince i uništava njihovu kulturnu baštinu, kako bi gotovo izgledalo kao da nikada nisu postojali na svojoj zemlji.

Nacionalni interesi i geopolitički savezi često oblikuju obim i prirodu međunarodne intervencije. Zemlje su sklonije intervenirati ili ćutati na osnovu svojih strateških interesa. U slučaju Bosne, zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom, zanemaren je položaj njenih građana tokom 1990-ih. Činilo se da je prioritet podjela Bosne, a ne okončanje krvoprolića. Slična situacija se sada odvija u Gazi.

Dok je Holokaust uspostavio okvir za rješavanje genocida, kasniji zločini su otkrili značajne praznine u primjeni principa “nikad više”. Nejednakost u odgovorima naglašava kako geopolitički, ekonomski i politički faktori često zasjenjuju univerzalni moralni imperativ za sprečavanje i kažnjavanje genocida.

Kredibilitet Zapada je oslabio u Gazi. Nikada više nijedna zapadna zemlja neće imati moralni autoritet da proziva kršenje ljudskih prava u bilo kojoj državi, bilo promašenoj ili na bilo koji drugi način – jer su šutjeli dok se brutalnost prenosi uživo na našim televizijskim ekranima. Ovo licemjerje podriva same principe pravde i humanosti za koje Zapad tvrdi da ih podržava.

Genocid u Srebrenici je mučan podsjetnik na sposobnost ljudske okrutnosti i katastrofalne posljedice mržnje i netolerancije. Dok razmišljamo o tragediji koja se dogodila u julu 1995. godine, ključno je odati počast uspomenama na više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su izgubili živote.

Ovo mračno poglavlje u historiji naglašava neophodnost budnosti u zaštiti ljudskih prava i sprečavanju takvih zločina u budućnosti. Posvećeni obrazovanju, svijesti i pravdi, možemo nastojati stvoriti svijet u kojem se takvi užasi nikada ne ponavljaju. Naslijeđe genocida u Srebrenici mora poslužiti kao svečani poziv na akciju, oblikujući suosjećajniji i pravedniji svijet – a ne svijet koji gleda kako se Gaza uništava.

(TBT,MEE)



Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.