Ultimate magazine theme for WordPress.

Iracionalni strah uzrokuju hemijske promjene duboko u mozgu

0 1

U carstvu evolucijske biologije, strah je odigrao ključnu ulogu, čineći napredovanje života nevjerovatnim bez njegove prisutnosti. Svaka uočena prijetnja aktivira stanje alarma, izazivajući dva primarna odgovora: borbu ili bijeg. Kroz ljudsku historiju, slučajevi straha manifestirali su se u različitim oblicima, u rasponu od osobnih činova nasilja poput silovanja i pljačke do širih konteksta poput rata i građanskih sukoba.

Čak i u naprednim modernim društvima, strah i dalje postoji, iako često u ekstremnim scenarijima. Osobe koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) mogu biti progonjene strahom dugo nakon što prijetnja nestane. Nedavno istraživanje koje je provela skupina naučnika baca svjetlo na neuralne mehanizme koji leže u pozadini ponovnog oživljavanja nevolje, nudeći izglede za potencijalne terapije lijekovima usmjerene na ublažavanje straha.

Crpeći iz uvida u uvjetovani strah, koji proizlazi iz opipljivih prijetnji, istraživači sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu krenuli su u potragu za otkrivanjem hemijske podloge generaliziranog straha, koji se javlja bez objektivne opasne situacije. Fokusirajući se na specifične regije mozga uključene u ovo stanje, posebice neke smještene u moždanom deblu, zadubili su se u aktivnost neurona dok su miševe u eksperimentima podvrgavali različitim stupnjevima šokova šape, prenosi El Pais.

Nalazi su otkrili značajnu promjenu u neurotransmiterima koje oslobađaju određene živčane stanice unutar dorzalne jezgre raphe nakon akutnog stresa. Točnije, došlo je do pomaka s otpuštanja glutamata na γ-aminomaslačnu kiselinu (GABA), što je rezultiralo inhibicijskim učinkom na povezane stanice, a ne ekscitacijom.

Kao posljedica toga, miševi su pokazali generalizirani strah, koji se protezao izvan neposrednog okruženja koje izaziva stres. Ova otkrića, objavljena u časopisu Science, potaknula su daljnja istraživanja na ljudskim subjektima, posebno osobama s PTSP-om, otkrivajući analogne promjene u ekspresiji neurotransmitera unutar tkiva moždanog debla.

Nadovezujući se na te uvide, istraživači su tražili intervencije za ublažavanje napada generaliziranog straha. U eksperimentima koji su uključivali miševe, potiskivanje sinteze GABA neurotransmitera u dorzalnoj jezgri rafe prije indukcije stresa spriječilo je stjecanje generaliziranog straha. Dodatno, neposredna primjena antidepresiva fluoksetina nakon stresa učinkovito je osujetila razmjenu neurotransmitera, čime je izbjegnuta pojava generaliziranog straha kod miševa.

Iako ova otkrića obećavaju potencijalne terapijske intervencije, bitno je priznati preliminarnu prirodu ovog istraživanja. Strah, kao temeljni fiziološki mehanizam, može se pokrenuti neprikladno pod određenim okolnostima, što zahtijeva daljnje istraživanje višestrukih čimbenika koji utječu na njegovu manifestaciju.

Kulturalne razlike, individualne osobnosti, genetske predispozicije i neuronska povezanost doprinose složenosti odgovora na strah. U slučajevima ekstremnog straha, poput onih povezanih s PTSP-om, farmakološke intervencije poput Prozaca mogu ponuditi olakšanje, ali psihoterapija ostaje sastavni dio holističkog pristupa liječenju.





Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.