Ultimate magazine theme for WordPress.

Kultura laži kao paradigmatična baština

0 5

Naspram uvriježenog redukcionističkog shvaćanja pojma kulture, kultura je cjelina formi prenošenja i unapređivanja ljudskog znanja.

U bivšem sistemu nastojanja na ideološkom oblikovanju društvene svijesti ogledala su se i u tom da je sociologija bila obavezni predmet svakog studijskog programa. Bilo je to u opreci s evropskim pristupima u visokom obrazovanju, gdje takvi zahtjevi nemaju mjesta, kao i sa američkim modelom gdje je obaveznost uzajamna – student humanističkih ili društvenih nauka je jednako obavezan izabrati poneki kurs iz prirodnih ili tehničkih nauka.

Kad se Berlinski zid neslućeno urušio na Republiku Bosnu i Hercegovinu i njen glavni grad, Univerzitet u Sarajevu je pod granatama i snajperima istrajavao na akademskim principima i ujedno otvarao u konceptualnom smislu novi prostor.

Dvanaest generacija budućih matematičara, fizičara, hemičara, biologa, geografa, informatičara, automatičara, elektroinženjera imalo je priliku kroz predmet Filozofija matematike i prirodnih nauka upoznati se sa konceptima kao što su potvrđivanje i Popperov test opovrgljivosti naučnih teorija, s mjestom i značenjem pojma paradigme kako je u filozofiju nauke uveden Kuhnovim uvidima u Strukturi naučnih revolucija, sličnostima i razlikom između matematike i prirodnih nauka. Novi horizont je uspostavljala Rortyeva temeljna spoznaja da je upravo iskustvo zajednice istraživača u oblasti prirodnih nauka podarilo paradigmu demokratske izgradnje konsenzusa.

Šta reći o naučnoj utemeljenosti i logičkoj opravdivosti “iskaza” poput “Veru Šnajder (je) zlokobna sudbina spriječila da postigne uspjeh Marie Curie” (str. 16)

U novije vrijeme na sličnom tragu su aktivnosti entuzijasta u model školama/odjeljenjima u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine usmjerene na izgradnju STE(A)M kompetencija kod učenika i unapređenje sposobnosti kritičkog rasuđivanja. OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) je objavio Okvir za testiranje prirodnih nauka PISA 2025. Nadajmo se da će se naći društvene odgovornosti da, nakon propuštene 2022, generacija naših petnaestogodišnjaka 2025. bude u prilici odmjeriti rezultate svog obrazovanja u okviru međunarodnog testiranja učeničkih postignuća.

U doba globalnog naučno-tehnološkog napretka bez presedana, utemeljenog bitnim dijelom na matematizaciji sve širih područja znanja, kakve nam istine i na koji način otkriva publikacija “Matematičari-akademici”? Šta bi u njoj otčitao već PISA učesnik izgrađenih čitalačkih sposobnosti?

Vjerodostojnost izdavača

Unutar posebnih izdanja ANUBiH, radi se o Knjizi 28. Odjeljenja prirodnih i matematičkih nauka (u daljem tekstu OPMN). Uz osnovni tekst III O životu i radu matematičara-akademika (str. 23 – 143), publikacija sadrži još dijelove naslovljene kao I Predgovor, II Uvod u knjigu “Matematičari-akademici”, IV O autorki i V Literatura. Pođimo od naslova. Niti u Predgovoru niti u Uvodu nije naznačeno koji kriterij se smatrao važećim pri određivanju da je neko matematičar-akademik. Na stranici OPMN istaknuta je jasna odrednica Redovni članovi (akademici) i navode se Vladimir Beus, Dejan Milošević (sekretar Odjeljenja), Mladen Trkovnik i Mirjana Vuković. Među njima su autorica publikacije i sekretar OPMN kao urednik i prvi recenzent. ANUBiH na stranici Preminuli članovi, pod Redovni članovi (akademici), od matematičara pominje Mahmuta Bajraktarevića, Manojla Maravića i Fikreta Vajzovića.

Naizgled je to osnov da se Mustafa Kulenović, kao domaći član ANUBiH (po osnovu boravišta u SAD-u) i Harry Miller, kao inostrani član (po osnovu državljanstva SAD-a) sa sarajevskom adresom, nisu kvalifikovali za titulu matematičara-akademika. Navedena odrednica nije se pokazala zaprekom u slučaju uvrštavanja dopisnih članova Branislava Martića i Veselina Perića (na stranici ANUBiH naveden među preminulim u odjeljku naslovljenom Domaći i inostrani članovi (van radnog sastava)).

Vjerodostojnost autorice

Autorica konstatuje da je u knjigu uključila sve do sada izabrane akademike matematičare osim sebe. Srećom, kako je već naznačeno, publikacija sadrži i dio IV O autorki. Kome se mogao povjeriti tako delikatan zadatak da napiše to poglavlje? Nikom drugom nego – autorici samoj. Naslov poglavlja u lokativu trećeg lica jednine biva ispunjen sadržajem sa subjektom u nominativu prvog lica.

Da možda ipak prvo pogledamo šta relevantni izvori imaju reći o akademskoj vjerodostojnosti osobe koja je sebi u zadatak stavila ovakav poduhvat.

Mirjana Vuković je bila mentor Oliveri Marković pri izradi disertacije “Hopfove algebre reči” odbranjene 2008. na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Kragujevac Journal of Mathematics, časopis uvršten u prestižne međunarodne baze, morao je 2010. povući rad Olivere Marković “Hopf algebras of words and overlapping shuffle algebra” objavljen u Vol. 30 (2007), 315 – 326 pošto su izvršni urednik Mathematical Reviews, glavni urednik Glasgow Mathematical Journal i zamjenik glavnog urednika Zentralblatt Math skrenuli redakciji pažnju da se radi o najgrubljem obliku plagijarizma (primjećuju da su str. 315 – 322 skoro od riječi do riječi identične s odgovarajućim u ranije objavljenom radu M. D. Crossleya, a str. 322 – 325 s odgovarajućim dijelom rada M. Hazewinkela iz 2001. g. Pritom se O. Marković nigdje ne poziva na ova dva rada, a drugi ne navodi ni među referencama).

Ubrzo nakon toga B. Matić i F. Vajzović uvode M. Vuković u OPMN ANUBiH, a u sljedećem krugu D. Milošević i S. Pilipović (SANU) je promoviraju u redovnog člana, matematičarku-akademkinju.

Da li se nešto od tog časa promijenilo u autoricinom pristupu akademskim principima?

M. Vuković 2020. godine objavljuje, kao jedini autor, rad “On noncommutative paragraded rings” u časopisu ANUBiH Sarajevo Journal of Mathematics kojem je ujedno glavna urednica. Prikaz u Mathematical Reviews (MR 4144086) glasi da su ti rezultati već ranije objavljeni u trećem odjeljku zajedničkog rada autorice i Emila Ilića-Georgijevića u časopisu Fundamentalnaya i Prikladnaya Matematika 19 (2014), no. 6, 125 – 139. Dalje se konstatuje da premda se članak iz 2014. pojavljuje u bibliografiji članka iz 2020, nije pomenut u samom tekstu, čak niti u diskusiji trenutnih ili prethodnih rezultata.

Vjerodostojnost recenzenata

Prema tvrdnji oba recenzenta, Dejana B. Miloševića (teorijskog fizičara) i Mirne Džamonja (matematičke logičarke), publikacija “Matematičari – akademici” predstavlja naučno djelo (sic!). Šta reći o naučnoj utemeljenosti i logičkoj opravdivosti “iskaza” poput “Veru Šnajder (je) zlokobna sudbina spriječila da postigne uspjeh Marie Curie” (str. 16). Za one čitaoce koji to ne znaju, ako takvih uopće ima, Maria Sklodowska-Curie je prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu, prva osoba koja je Nobelovu nagradu dobila dvaput (1903. g. za fiziku i 1911. g. za hemiju) i do danas jedina kod koje se u oba slučaja radi o priznanju za takav doprinos u dvije oblasti nauke.

Recenzenti su saglasni i u tom da je autoricin urođeni talenat za pisanje (D. Milošević) rezultirao i literarno značajnim djelom (M. Džamonja). Zaista je nedostižna ljepota opažanja tipa “što se tiče njegove biografije, koja predstavlja obaveznu sadržinu svakog životopisa…” (str. 23). Tek povremeno se tome približavaju i sami biografski navodi, kao kad budući matematičar-akademik i njegova izabranica “ubrzo se žene” (str. 122).

Osoba koja sebe vidi kao nekog čiji je cilj bio da se u njenom radu “povežu rezultati dvije veličanstvene škole algebre – francuske s jedne i ruske – moskovske s druge strane” (str. 144) ne zna niti toliko da se u slučaju class field theory kao fundamentalne grane algebarske teorije brojeva radi o teoriji polja klasa, a ne klasama polja kako stoji na str. 95.

Pišući uvodnik u Sarajevo Journal of Mathematics 14 (2018) no. 2, 127-130, broju posvećenom 70. godišnjici života glavne urednice, Mirna Džamonja ističe: “Mirjana je razvila jedan od najljepših i najcitiranijih pravaca svog istraživanja, o paragraduiranim strukturama (grupe, prsteni, polja).” Mathematical Reviews je procijenio da tri kratka zajednička rada M. Krasnera i M. Vuković, Structures paragraduées (groupes, anneaux, modules) I, II, III objavljena 1986. i 1987. g. zavređuju jedino da budu indeksirana (registrirano njihovo postojanje), bez prikazivanja njihove sadržine. Zaključno sa 2018. ti radovi su prema kriterijima Mathematical Reviews citirani ukupno 2 puta i to u zajedničkim radovima Mirjane Vuković i Emila Ilića Georgijevića. U međuvremenu, M. Vuković je publikacijom u 2023. uspjela povećati broj citiranosti na 3.

Slučaj pokazuje da recenzenti dijele i stav da ih izvrsnost u vlastitim istraživanjima oslobađa bilo kakve obaveze prema profesionalnoj etici i odgovornosti pred akademskom i širom društvenom javnošću.

“Ovaj uspjeh” (izbor za redovnu članicu ANUBiH, op. a) “priziva u sjećanja mnoge uspjehe i priznanja koja je Mirjana zadobila u svojoj karijeri kao što je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 1985.” Tako lako provjerljiva neistina (vidjeti iz jubilarnog uvodnika 2018. da je glavna urednica pišući 2023. g. poglavlje O autorki morala odustati od ove tvrdnje).

”Gdje je luč najsjajnija?”

”Kao što sam ja ponosna na to što sam bila učenica takvih velikana, uvjerena sam da bi i oni bili ponosni što sam ja, kao prva žena, izabrana u Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i što sam produžila njihovim putem – tamo gdje su oni stali.” (str. 19).

Autorica je bila magistrantica Veselina Perića i doktorantica Manojla Maravića. Gdje su oni stali?

“Bio je pravi angažovani intelektualac” reći će Mirna Džamonja za Veselina Perića, nakon što je na promociji prethodno ustvrdila da “najveći doprinos jednog akademskog građanina nije njegovo naučno i umjetničko dostignuće, nego da ga podijeli sa onima koji su stručni i sa svojom domovinom”.

Zaista je nedostižna ljepota opažanja tipa “što se tiče njegove biografije, koja predstavlja obaveznu sadržinu svakog životopisa…” (str. 23)

Veselin Perić je 1992. napustio mjesto dekana Prirodno-matematičkog fakulteta u granatiranom Sarajevu.

ANURS o sebi piše: “Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske kao najviša naučna i umjetnička ustanova je utemeljena Zakonom o Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske 1993. godine”.

Bilo je to vrijeme kada Diego Arria upozorava Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija da je u Bosni i Hercegovini u toku genocid.

Sa zvanične stranice ANURS-a dalje saznajemo: “Međutim, zbog tragičnog građanskog rata Akademija nije konstituisana sve do 1996. godine”.

Veselin Perić i Manojlo Maravić činit će tada izabrano Predsjedništvo ANURS-a, zajedno sa sedam drugih predratnih članova ANUBiH-a – Miloradom Ekmečićem, Slavkom Leovcem, Petrom Mandićem, Vojinom Komadinom, Milanom Vasićem, Radovanom Vučkovićem i Desankom Kovačević-Kojić.

Te 1996, na godišnjem skupu Evropske asocijacije dekana prirodno-matematičkih fakulteta, predsjednik Henrik Jeppesen (Univerzitet u Kopenhagenu) smatrao je bitnim da mi skrene pažnju na činjenicu da je pozvan Univerzitet u Sarajevu (PMF) i da su svjesno izostavljeni Univerzitet u Beogradu i Sveučilište u Zagrebu.

Gian-Carlo Rota je bio profesor filozofije i primijenjene matematike na Massachusetts Institute of Technology i glavni urednik veoma prestižnog časopisa Advances in Mathematics. Na kraju broja obično se nalazila i rubrika u kojoj je Rota objavljivao jezgrovite prikaze odabranih novih knjiga koje bi se pojavile kod vodećih svjetskih izdavača. Nerijetko bi ti prikazi imali oblik (parafrazirano): Ovo je knjiga koja se nikad nije trebala pojaviti (sud o kvalitetu) ili: Umjesto štampanja u obliku knjige, rukopis je trebalo distribuirati na 10-20 adresa, što je ukupan broj čitalaca koji je razumiju (sud o tom kako su izloženi neki vrhunski rezultati) ili: Svako će uživati u ovom elegantnom tomu, ali je malo onih koji će biti sposobni čitati ga.

Posmatrano iz drugačijeg ugla, dobro je da je Knjiga 28. OPMN ANUBiH objavljena. Kao svjedočanstvo. Svjedočanstvo o onom na šta naslov ovog osvrta ukazuje: kultura laži kao paradigmatična baština.

ANUBiH istrajno ostaje pri tom da su Beograd i Zagreb neupitna, prva i posljednja mjera stvari. Retoričko je pitanje kakvog puta oznake nosi decembarski izbor šesnaestočlanog Predsjedništva u kom su iz OPMN Mirjana Vuković i Dejan Milošević, iz ODN (Odjeljenje društvenih nauka) Miloš Trifković, Miodrag Simović, Mirko Pejanović i Muris Čičić.

N. B. Čitaocu je do sada jasno da članak nije o doprinosu matematičara uključenih u ovu publikaciju, nego o lažnom predstavljanju tog doprinosa. U Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine dostojnoj tog imena Mahmud Bajraktarević bi imao zasluženo mjesto.

Od pojave prvog referativnog časopisa Jahrbuch über die Fortschritte der Mathematik 1868. godine, preko Zentralblatt für Mathematik und ihre Grenzgebiete (osnovan 1931), Mathematical Reviews (od 1940) i u određenom periodu Referativny Zhurnal, matematičarima su dostupni prikazi radova tokom posljednjih više od 150 godina objavljenih u bilo kom matematičkom časopisu s međunarodnom recenzijom. Kritički osvrt na opus uvrštenih matematičara ne može prešutjeti činjenicu da prema kriterijima Mathematical Reviews/MathSciNet, Branislav Martić nije nijednom citiran, da su Manojlo Maravić i Veselin Perić citirani po jedanput od jednog autora. Autorica je citirana od ukupno troje autora – same sebe, svog uspješnog doktoranta i jednog njegovog koautora.

Na internetu je javno dostupan Mathematics Genealogy Project, koji vodi North Dakota State University u saradnji sa American Mathematical Society. Zanimljiva je mogućnost vidjeti nečije matematičke pretke 400 godina unazad prateći ime mentora, mentorovog mentora itd. Nakon što je u jednom času u ratnom Sarajevu Odsjek za matematiku ostao na ukupno troje nastavnika, danas on broji dvadeset doktora nauka, među njima šest redovnih profesora. Pogleda li čitalac, posredstvom nekoliko klikova, matematičko stablo za svakog od ovih istraživača ponaosob, uzalud će se nadati da bar u jednom trenutku ugleda neko od imena o kojim je u publikaciji “Matematičari-akademici” ANUBiH riječ.





Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.