MOŽE LI KAMALA RASKINUTI ĐAVOLJI SAVEZ BIBIJA I BIDENA? Silverstein : Netanyahuov govor u Kongresu pokazuje ko je pravi gazda u Americi
Piše: Richard Silverstein, thebosniatimes.ba
Jučerašnje obraćanje Benjamina Netanyahua Kongresu bio je jedan od najmučnijih spektakla moderne američke historije.
Izraelski premijer je uživao u svakom trenutku dok je paradirao do propovjedaonice pred oba Doma. Svaka laž o izraelskom napadu na Gazu bila je omalovažavana i navijalo se za svako opravdanje genocida. Bio je to zaista užasan trenutak političke histerije.
Sadržaj govora pratio je zamorni obrazac, Bibi je pozvao na sukob civilizacija – prosvijećenog Zapada i varvarskog Istoka – s uobičajenim osumnjičenima, Iranom, Hamasom i islamom kao zlom. Osjećao se opušteno kao jedini strani lider koji se četiri puta obratio Kongresu i nije odustao od prilike da im pokaže čiji je šef i gdje ide novac američkih poreskih obveznika.
Rashida Tlaib, palestinsko-američka kongresmenica, predstvaljala je usamljenu figuru u dvorani. Ona je podigla palakat kada je Netanyahu počeo govoriti, s pravom osudivši izraelskog lidera kao “ratnog zločinca” i “krivca za genocid”.
Činilo se da nikog nije bilo briga, čak ni njene kolege demokrate koji su bili prisutni, koji su se radosno suprotstavljali republikancima u njihovom podilaženju. Ali historija će osuditi svakog člana te kuće a Rashidi Tlaib će dati za pravo.
Prije govora, posjeta Benjamina Netanyahua je odmah izazvala podjele za demokrate, koji uglavnom ne odobravaju izraelski genocid u Gazi. Oni razumiju da će davanje izraelskog premijera tako velike počasti legitimirati rat koji preziru.
Ali kada su se demokratski lideri Predstavničkog doma i Senata, Hakeem Jeffries i Chuck Schumer, složili – to je bio svršen čin. Ipak, preko 100 demokrata je bojkotiralo događaj. Potpredsjednica demokrata i Bidenova nasljednica Kamala Haris također je odbila da predsjedava Senatom tokom govora.
Senator Bernie Sanders, dugogodišnji protivnik Netanyahua i rata u Gazi, bio je prkosan u svom protivljenju i, kao i drugi naprednjaci kao što su Rashida Tlaib i Ilhan Omar, osudio je Netanyahua kao ratnog zločinca na X i izjavio da će bojkotirati govor.
Hiljade ljudi protestiralo je na ulicama ispred Kongresa, uključujući grupe koje su predvodnice antiratnog pokreta, Studenti za pravdu za Palestinu, Jevrejski glas za mir i Ako ne sada. Kao odgovor na demonstracije, policija D.C.-a je ubrizgala suzavac.
Za demokrate, tajming govora ne može biti lošiji. Predsjednik Biden odustao je od predsjedničke utrke prije samo nekoliko dana. Potpredsjednica Haris je odmah postala nosilac demokratske zastave, pošto je Biden podržao njenu kandidaturu. To je ostavilo Stranku u fluktuaciji, jer se suočava s izgledom Trumpove pobjede i mogućeg gubitka oba doma Kongresa.
Kamala Harris je u nezavidnoj poziciji
Kamala Haris suočava se sa zastrašujućim zadatkom navigacije između dvije vrlo različite vizije američkih odnosa s Izraelom.
S jedne strane, ako nastavi Bidenovu glasnu podršku ratu u Gazi, ona će otuđiti veliki dio lijevog krila Partije. To je frakcija koju ona mora zadržati, pa čak i mobilizirati ako želi pobijediti, što nikako nije unaprijed zagarantirano.
Njeno odsustvo sa govora je pokušaj da se uvuče u tu iglu: pokazuje protivljenje Netanyahuu na način na koji Biden nikada ne bi ni mogao. To označava nezavisniji pristup od njenog šefa.
S druge strane, Haris nikako nije standardan nosilac liberalnog krila Partije. Uvek je davala jaku podrška Izraelu. Prije svega, zato što je to bio konsenzus unutar Partije u posljednjih 75 godina, a da ne spominjemo milijarde bogatih proizraelskih donatora koji su doprinijeli raznim demokratskim kampanjama.
Harris će morati vrlo brzo prikupiti stotine miliona da bi pokrenula svoju kampanju. Ona to može učiniti samo ako ima ove korporativne mega-donatore. Niti će otvoriti svoje džepove a da ne očekuju quid pro quo: nepokolebljivu podršku Izraelu, uključujući podršku njegovom ratu u Gazi.
Proteklih mjeseci Kongres je odobrio 18 milijardi dolara za američko naoružanje za ID. Mnoge bombe bačene na Gazu, koje su uzrokovale značajan broj od gotovo 40.000 poginulih Palestinaca, imaju američku oznaku.
To stavlja Harris u nevolju. Ako previše krene ulijevo, otuđit će klasu milijardera. Ako skrene previše udesno, otupit će progresivno krilo.
Harris se kandidirala za predsjednicu na predizbornim izborima 2020. i nije ostavio posebno dobar utisak kao spretni kandidat. Posrnula je u ključnim trenucima koji su njenu kandidaturu ostavili u neredu, što ju je dovelo do ispadanja iz utrke. Biden, pobjednik u predizbornim izborima, kasnije ju je izabrao za svoju potpredsjedničku kandidatkinju. Njeni prethodni posrtaji ostavljaju slabu nadu da će po ovom pitanju zadovoljiti lijevo krilo Demokratske stranke.
Netanyahu iskorištava američka politička previranja
Netanyahu ne može biti sretniji zbog previranja u redovima Demokratske stranke, koju je odavno napustio kao beznadežno antiizraelsku. Njegov prirodni saveznik je Donald Trump, iako je potonji godinama imao odnos ljubavi i mržnje s izraelskim liderom. Uprkos tome, Trump je pristao da se sastane s njim ove nedelje u ovoj vili u Mar a Lagu.
Izraelski premijer je oduvijek bio maestralan taktičar, posebno vješt u kooptiranju i podjeli svojih političkih protivnika, pa čak i rivala u svojim redovima. To je razlog zašto je on najduži vođa u historiji nacije.
Netanyahu je uživao u centru pažnje svog govora. Bio je u stanju da beznačajno ukori demokrate za njihovu slabašnu podršku ratu i pohvalio republikance za njihovu punu podršku.
Ova vrsta uplitanja u unutrašnju politiku historijski je bila crvena linija za prethodne izraelske lidere. Ali Netanyahu je prešao granicu prije mnogo godina javno podržavajući republikanske predsjedničke kandidate više od jedne decenije.
Benjamin Netanyahu vjeruje da će se to isplatiti u jačanju američke podrške ratu i jačanju vlastitog političkog bogatstva. Potonje je veoma upitno jer ogromna većina Izraelaca želi da on nestane.
On jako treba da ojača američku podršku, jer ona ima mnogo veću težinu u izraelskoj politici nego u američkoj. Međutim, nivo mržnje prema Netanyahuu unutar Izraela je toliko intenzivan da ga nikakva američka podrška ne može neutralizirati.
Izraelski lider ima ogroman ego. On vjeruje da može imati veliki utjecaj na američko biračko tijelo u ime republikanaca. Vjeruje da će ga njegov govor uzvisti pred izraelskim biračima dokga gledaju na izraelskoj TV kako se šepuri pred američkim kongresmenima i penje se na govornicu kako bi držao predavanja zakonodavcima o ratu, hvaleći ih za milijarde oružja koje imaju odobravaju i zahtijevaju da urade više.
Netanyahu uvijek želi više. Kada dobije ono što želi, on podiže ulog i traži više. Američki predsjednici su mu decenijama išli na ruku i zadovoljavali njegov neutaživi apetit za oružjem i drugim oblicima materijalne podrške.
Iako se neki demokrati i dalje nadaju da će Haris raskinuti s Bidenovomm politikom prema ratu u Gazi, sumnja se da bi ona kao predsjednica bila mnogo drugačija.
Ali realnost je da većina Amerikanaca obraća malo ili nimalo pažnje na govor. Nije ih mnogo briga šta strani lideri misle o američkoj politici.
Oni glasaju u svojim kutijama o pitanjima koja su bliska kućnim potrebama kao što su poslovi, ekonomija, zdravstvena zaštita, itd. Na kraju, naslijeđe Netanyahuovog govora bit će kamenčić koji talasa vodu na izborima 2024. godine. Kako se prašina počinje slijegati, tako bi Netanyahuova priča mogla imati manji utjecaj na Capitol Hill. Ali druga pitanja su mnogo važnija za američke glasače.
(TBT, THE NEW ARAB)
