Piše: Yoav Litvin, thebosniatimes.ba
U onome što je ratni zločinac i izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao “najvećim povratkom u historiju”, seksualni predator, klovn i bivši idol Wrestlemanije Donald Trump ponovo je izabran za predsjednika SAD-a.
Netanyahu, koji je požurio poljubiti Trumpovu ruku, jer je čekao ovaj trenutak još od prošlog oktobra kada su Hamasovi borci osramotili njegovu vladu probijajući zatvorskih zidine Gaze i napadali izraelske vojne baze.
Zaista, Netanyahuova investicija se isplatila. Trumpov ponovni izbor rekonstruira kolonijalni krug na Bliskom istoku u Netanyahuovu korist, pomjerajući američku politiku sa licemjernog saučesništva Demokratske stranke, poricanja cionističkog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti uz besramno prihvatanje i ohrabrivanje ovih zločinačkih akcija.
Iako je Trump povijesno bio daleko od saveznika palestinskog naroda, još od kada je premjestio američku ambasadu u Jerusalem, nedavno je koristeći “palestinski” kao pejorativ u predizbornoj kampanji poslao poruku Netanyahuu da završi “rat u Gazi” do dana inauguracije .
Trump se vjerovatno nastoji distancirati od rastućeg nezadovoljstva zbog uočene slabosti Bidenove administracije u neuspjehu da obuzda svog mlađeg izraelskog partnera, da bi se usredotočio na unapređenje niza ksenofobičnih, regresivnih domaćih politika sažetih u sloganu “učiniti Ameriku ponovo velikom”.
Ohrabren Trumpovim zelenim svjetlom i vremenskim rokom, Netanyahu bi mogao eskalirati svoje genocidne akcije koje su dovele do inauguracije, dok predsjednik hroma patka i poražena potpredsjednica ližu svoje rane i uz zalazak sunca.
Međutim, Trump je sve samo ne predvidljiv i mogao bi u potpunosti promijeniti kurs zbog Netanyahuovog upornog ulizivanja, pružajući stalnu imperijalnu podršku ratobornom cionističkom ekspanzionizmu.
U svojoj demagogiji, korupciji, rasizmu i nedostatku društvene svijesti, Trump i Netanyahu su dva lica iste fašističke slike.
Oni koriste desničarski, etnocentrični populistički apel uz pseća režanja i izazivanje straha kako bi učvrstili svoju moć. Djelujući iznad i izvan zakona, obojica izbjegavaju suđenja za korupciju, nastanjuju isti neobuzdani, tiranski hobsov svijet.
U suštini, Trump i Netanyahu imaju za cilj promovirati privatni kapital fragmentacijom radničke klase, potičući nemilosrdnu privatizaciju društvenih resursa i narušavajući prava radnika i zaštitu sindikata. Oni se oslanjaju na izmišljenu bijelu, zapadnu “naciju” da unaprijede svoje nacionalističke planove, tvrdeći da štite čistoću i sigurnost svojih grupacija i bijelih, zapadnih interesa, istovremeno promovirajući rasistički kapitalistički sistem globalnog aparthejda.
Odgajani u sjeni moćnih očeva, dvojica vođa razvili su narcisoidnu potrebu za moći, slavom i bogatstvom, prepuštajući se korumpiranoj ekstravaganciji i izazivajući zlobne napade bijesa kada ih izazovu.
Njihove motivacije su usmjerene na dominaciju, ličnu korist i slast pobjede, vođene neutaživom željom da naduvaju vlastiti grandiozni ego. Uz malo obzira na integritet ili dobrobit drugih, oni rutinski postaju žrtveni jarci u nepovoljnom položaju u društvu kako bi odbili kritiku i imali moć, dajući prednost društvenom identitetu unutar grupe nad istinom i moralom.
Manipulacija medijima je još jedna zajednička vještina. Trump, zvijezda rijalitija, ovo je savladao tokom svojih kampanja, koristeći niz krajnje desnih medijskih mreža za širenje dezinformacija, ksenofobije i otupljivanje kritika.
Slično tome, oslanjajući se na vještinu koju je prvi put izoštrio kao prodavač namještaja, Netanyahu, tipični teflonski političar, ugladio je umjetnost okretanja, uhljebljenja i propagande, spretno iskoristivši događaje od 7. oktobra kako bi svoju agendu izamako kontroli.
Uz propagandu zločina koju željno konzumira izraelska pokorna štampa i promovira liberalna cionistička “opozicija”, on vodi izraelsko stado u beskrajni rat, neprestano odgađajući njegovo suđenje za korupciju.
Trumpov i Netanyahuov ur-fašizam
Osim sličnosti u njihovom porijeklu, ličnostima i motivacijama, Trump i Netanyahu predstavljaju primjer onoga što je talijanski pisac i filozof Umberto Eco opisao kao “ur-fašizam”.
Ur-fašizam kombinira tradicionalizam, iracionalizam i autoritarizam kako bi manipulirao i kontrolirao mase kroz nekoliko načina.
On usvaja kult tradicije, bilo da je to obmana nekada „velike“ Amerike ili ogromnog Judejskog kraljevstva, spajajući različita, često kontradiktorna učenja u nepromjenjivu „istinu“, odbacujući intelektualni napredak i prihvaćajući misticizam kako bi legitimirao svoju ideologiju. Ovo odbacivanje modernizma povezuje se sa antiprosvetiteljskim stavom, površnim prihvatanjem tehnologije, ali na razum, racio i liberalne vrednosti smatra korumpiranim.
Iracionalizam leži u srži ur-fašizma, veličajući djelovanje nad mišljenjem i osuđujući intelektualnu kulturu kao slabu i nepovjerljivu.
U ovom okruženju, neslaganje je jednako izdaji, a preispitivanje utvrđenih normi se smatra subverzivnim. Uspijeva na strahu od razlika, podstiče rasizam i ksenofobiju, ujedinjujući sljedbenike protiv autsajdera kao trik za skretanje pažnje sa unutrašnje korupcije.
Ur-fašizam se hrani društvenom frustracijom, privlačeći razočaranu srednju klasu i one koji nemaju društveni identitet promovirajući nacionalizam i osjećaj jedinstva kroz bitke sa izmišljenim neprijateljima.
Bilo da se radi o Trumpovoj zlonamjernosti imigranata ili Netanyahuovom „Amaleku“, sljedbenici se osjećaju superiornim u odnosu na svoje neprijatelje, stvarajući kontradikciju koja vodi do neizbježnog poraza.
Ova borba se manifestira u herojskom narativu u kojem se slave smrt i mučeništvo. Toksična muškost dalje definira ur-fašizam, s prezirom prema ženama i nestandardnom seksualnošću i fetišizacijom nasilja i oružja.
Mizoginija, duboko ukorijenjena u cionističku i američku bijelu supremacističku ideologiju, spaja vjerske i fašističke dogme kako bi nebijelce, uključujući imigrante i Palestince, proglasili „demografskom prijetnjom“, dok briše ženske identitete i živote starosjedilaca.
Umjesto ovih identiteta, konstruira se zapadnjačka ženstvenost, gdje su žene integrirane u kapitalističke i militarističke strukture kojima dominiraju muškarci „sviđalo se to njima ili ne“. U fašističkim, genocidnim eskapadama, žene koje kontroliraju i podržavaju kulturni, reproduktivni i teritorijalni kontinuitet, simboliziraju njihovo konačno osvajanje.
Kvalitativni populizam ur-fašizma negira prava pojedinca, predstavljajući narod kao jedinstveni entitet čiju volju tumači vođa, zaobilazeći demokratiju kroz kontrolirane medije i insceniranu podršku javnosti.
Jezik je namjerno pojednostavljen kako bi potisnuo kritičko mišljenje, što podsjeća na Orwellov novogovor, često prerušen u naizgled bezazlene oblike poput talk-showova. Kroz ovu mrežu manipulacije, ur-fašizam na kraju nastoji da demontira racionalni diskurs, potkopa demokratiju i stvori društvo kojim vladaju strah, konformizam i neupitna lojalnost jednom vođi.
Globalizacija bijele nadmoći
Fondacija Heritage usklađena s Trumpom izradila je komplementarne dokumente koji ocrtavaju globalizaciju američke nadmoći bijelih i cionizma s “Projektom 2025” i “Projektom Esther”.
Tekstovi, koji glase kao distopijski fašistički manifesti, detaljno opisuju planove koji pokušavaju institucionalizirati aparthejd i genocid, sa grupama osvetnika pod maskom ‘samoodbrane’ kao izvršiteljima.
Netanyahuovo imenovanje Yechiela Leitera — istaknutog doseljenika i bivšeg člana Jevrejske odbrambene lige (JDL), terorističke organizacije koju je FBI odredio — za ambasadora u SAD-u signalizira njegovu namjeru da eskalira svoju kampanju u Gazi, gura ka aneksiji Zapadne obale i ohrabruje već manifestne fašističke cionističke mafijaške napade uz pomoć Mosada izvan Izraela (npr. Amsterdam, Toronto).
U mogućem scenariju, ako Netanyahu ustraje u svom krstaškom pohodu, Trump bi mogao posredovati u jednom od svojih potpisanih “dogovora”, nudeći priznavanje aneksije Zapadne obale, potez koji je artikulirao krajnje desničarski izraelski ministar Smotrich, u zamjenu za zaustavljanje agresije cionista na Liban i Iran. Trump bi se tada mogao ponašati kao “mirotvorac”, naravno na račun palestinskog i libanskog naroda.
Međutim, nedavni izvještaji o iranskoj zavjeri za atentat na Trumpa mogli bi potaknuti osvetoljubivog novoizabranog predsjednika da odustane od bilo kakve misli o diplomatiji s Iranom, savršeno se slažući s Netanyahuovim žarkim ambicijama da uvuče američke snage u rat s Iranom u nastojanju fašističkog tima iz pakla.
(TBT, TNA)
