Splićanka Renata Poljak (1974) i dalje je među najzanimljivijim hrvatskim suvremenim umjetnicama. U galeriji Bačva Doma HDLU, popularnom Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, predstavlja se najnovijim projektom pod nazivom “Pjesme za naše more”. Kako se navodi u najavi, u srcu projekta je ekološka ideja, ali različita od aktivizma i bez doslovne poruke. Ovdje se stvari promišljaju s aspekta poezije i utopije. Novim projektom Renata Poljak istražuje utopijsku ideju, pojašnjava se u nastavku, da more možemo izliječiti ili ga barem odobrovoljiti podižući ga na razinu bića bližeg nama, kako bismo se kasnije o moru što bolje brinuli.
Izložba se sastoji od dva rada. Prvi je okrugla viseća projekcija meditativnog sadržaja postavljena u centru Galerije Bačva. Na njoj se vide planktoni i sićušna podvodna stvorenja. Planktoni imaju svoju povijest: pripadaju dvanaestogodišnjem dječaku iz Splita Vanji Cetiniću Koći. On već dvije godine, kako se opisuje, hvata planktone pomoću mrežice pa ih proučava pod mikroskopom. Uvećane snimke tog svijeta malenih bića koji nam stvaraju kisik su fascinantne. Drugi rad na izložbi je videoprojekcija na polukružnom zidu Galerije. Glavni protagonisti su glazbenici Sarajka Amira Medunjanin te braća iz Pule Alen i Nenad Sinkauz. Oni kreiraju novu pjesmu za naše more. Pjesmu snimaju u praznoj i fantastično akustičnoj dvorani, što intenzivira glas, ali i prazninu prostora i mraka u kojoj taj ljudski glas odzvanja. Sve to u kompletu treba dočarati crninu morskog bezdana.
Renata Poljak je završila Umjetničku akademiju u Splitu, specijalizaciju u Francuskoj. Multimedijalnost je njezin način promišljanja. Uključuje video, film, crtež, instalaciju i fotografiju. Izlaže po cijelom svijetu na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama, bijenalima i filmskim festivalima. Kao gostujući umjetnik boravi u New Yorku, San Franciscu, Beču, Parizu. Morsko plavetnilo u životu i radu ove umjetnice ima posebno mjesto. U intervjuima voli naglasiti da je odrasla uz more, morski pejzaž joj oduvijek izgleda mistično, postao je dio nje same, pa se ova iskustva prelamaju i kroz sve što stvara u artu. More Renatu potpuno definira. More je također poveznica svih njezinih radova.
Velika tema ove svestrane umjetnice su migracije. Tragiku odlazaka i čekanja razradila je u hrpi radova. Iščekivanje, čežnja, ljubav, more, drama razdvojenosti u sadašnjosti i prošlosti. U subotnjem dodatku Oslobođenja Pogledi opširno smo izvijestili o premijeri Renatine videoinstalacije “Partenza” (što znači odlazak) 2016. u Splitu. Odlasci, “Partenza”, zbog puta prema boljoj budućnosti i danas određuju živote mnogih ljudi. Povijest nije bila učiteljica života kao što se tvrdi u poznatim sentencama, rekla mi je tada Renata. Hrabrost da se upusti u nepoznato u artu, objasnila je, našla je u otkriću da sve lokalne drame određuju iste, globalne istine. Uz film “Partenza”, snimila je i filmove “Split” (2021), “Porvenir” (2020) i “Još jedan odlazak” (2018). “Porvenir” (znači budućnost) dobitnik je čak šest nagrada na filmskim festivalima.
“Pjesme za naše more” ostaju u Zagrebu do 17. sljedećeg mjeseca.
