Ultimate magazine theme for WordPress.

Performans “Osmijeh stida” za jačanje marginaliziranih žena pogođenih sukobima

0 1


Branka Antić Štauber i Jasna Žalica. Foto: Imrana Kapetanović za UNPFA

Tokom panel-diskusije u Bosanskom kulturnom centru, Branka Antić Štauber, psihijatrica i predsjednica Udruženja “Snaga žene”, koja skoro 30 godina radi sa ženama koje su preživjele nasilje tokom i nakon ratnih dešavanja, naglasila je da se o pravima žena ne smije govoriti samo za Osmi mart.

“Nažalost, i danas svjedočimo tome kako žene, koje nose ovo društvo, prolaze kroz ratna dešavanja. Trauma koju su preživjele žene Bosne i Hercegovine u ratu su duboke. Mi radimo na iznalaženju raznih terapija koje će im pomoću u kontekstu progonstva, gubitka domova i najbližh, kao i seksualnog zlostavljanja“, navela je ona, naglašavajući da su terapije za ratne traume, koje su najteže, ponekad nedjelotvorne.

Uprkos otpornosti trauma na terapije, među uspješnijim metodama za ozdravljenje je umjetnost, rekla je Antić Štauber, te podsjetila na moć bh. kinematografije, poput filmova “Quo vadis Aida“ i “Grbavica“, koji su široj javnosti pokazali istinu i težinu tereta koji nose žrtve zločina i preživjeli.

“Empatija koju umjetnički izričaj probudi u nama i lični doživljaj tuđe priče može da pomogne da razumijemo kompletan kontekst i teške događaje, te pomogne u prevenciji i da u budućnosti imamo veću sigurnost žena u raznim situacijama poput ratnih, kod nas ili danas u Ukrajini i Gazi“, smatra Antić Štauber.

Jasna Žalica, profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Sarajevu i mentorica performansa “Osmijeh stida”, podsjetila je da umjetnost ne predstavlja strane već svaku od njih, nudeći publici priču i mogućnost da procesuiranju, kako tuđu situaciju, tako da unutar sebe pronađu rješenje za svoj događaj ili traumu.

“Umjetnik je prisiljen govoriti o temama ‘ovdje i sada’. Nije do umjetnika ako su te teme teške. Kada je u pitanju odgovornost da se bavimo temama koje su dio našeg života, mislim da smo mi [umjetnici] položili taj ispit. Ispit koji nismo položili je otvaranje prostora mladim generacijama umjetnika da kroz svoje teme progovore o tome šta se događa“, rekla je Žalica.

Ana Marija Tomić. Foto: Imrana Kapetanović za UNPFA

Rezidentna koordinatorica u BiH, Ingrid MacDonald, obratila se publici pozivajući muškarce i žene da preuzmu vodstvo u skladu sa svojim pozicijama i mogućnostima s ciljem postizanja napredka u ravnopravnosti i sigurnosti žena, uključujući u ratnim sukobima i kroz proces tranzicije. U tome, kako je rekla, BiH ima iskustvo koje može prenijeti u druge zemlje.

“Program ‘Žene, mir i sigurnost’ će doprinijeti izgradnji iskustva u drugim zemljama koje se danas suočavaju s ratnim sukobima ili prolaze tranziciju. BiH je primjer vodstva žena u izgradnji mira. Naime, to je jako bitno napomenuti, posebno danas kada globalno imamo toliki broj ratnih sukoba koje dugo prije nego su otvoreni nismo vidjeli. Danas smo čuli i o Palestini i o Gazi“, navela je MacDonald, dodajući da je neophodna solidarnost između žena, razmjena iskustava i spoznaja u središtu ovog programa, koji provode UN Women, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA).

Program se zasniva na konceptu ljudske sigurnosti koja naglašava povezanost mira, razvoja i ljudskih prava, a obuhvata niz pitanja poput ekonomske stabilnosti, sigurnosti opskrbe hranom, zdravlje, održivost okoliša, zaštitu od nasilja i ugnjetavanja.

Osnovni cilj projekta je osnažiti aktivniju ulogu žena u održavanju mira i društvene kohezije kroz kvalitetnije pružanje usluga ženama koje su pogođene sukobom i onima koje se nalaze u marginaliziranom položaju u Bosni i Hercegovini.

Performans “Osmijeh stida” umjetnice Ana-Marije Tomić, koji je premijerno izveden u BKC-u kao dio aktivnosti ovog programa, podstaknut je ličnim osjećajima stida i neugodnosti koje je autorica doživjela, kao i ograničenja izazvanih posljedicama.

Odjevena u bijelu dugu haljinu, pozvala je što veći broj prisutnih da na njenoj odjeći ispišu stvari kojih se oni stide i zbog kojih se osjećaju izolovano, pokušavajući na taj način podsjetiti na moć empatije za dobrobit pojedinca i društva.

“Svi imamo pravo na svoj sram i zbog toga ne moramo postati njegove žrtve”, naglasila je Tomić, čiji je cilj razumijevanje šireg društvenog konteksta, poput postkonfliktnog društva, kakvo je u BiH, gdje se osobe suočavaju s dubokim traumama uz osjećaje straha i izolacije, predrasudama i stigmom koji pratne zločine ratog silovanja i seksualnog zlostavljanja.


Post Views: 0





Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.