Vijesti koje dolaze iz Stranke demokratske akcije (SDA) od kada je ova stranka otišla u opoziciju i nisu tako loše kako su prognozirali analitičari. Nakon kongresa na kojem je za predsjednika stranke jednoglasno izabran Bakir Izetbegović, stiče se dojam da su turbulencije splahnule i da se o svemu u stranci odlučuje „jednoglasno“. Tako su „jednoglasno“ izabrana četverica kantonalnih predsjednika SDA: u Tuzli je izabran Šekib Umihanić, u Goraždu AdisHalilović i u Sarajevu Faruk Kapidžić, u Zenici Nermin Mandra je izabran na mjesto predsjednika te tako naslijedio dosadašnjeg Miralema Galijaševića.
Ovo na prvi pogled izgleda autokratski manir predsjednika Izetbegovića, ali u situaciji kada je stranka optrećena kriminalnim aferama u kojima je njenih desetak istaknutih funkcionera uhapšeno, ili se nalazi u zatvoru ovakvo „jednoglasje“ više govori o zbijanju redova.
SDA-OVA BABAROGA
Izbor potpuno novog, skoro nepoznatog političara za Tuzlanski kanton kakav je Umihanić, a nakon što se povukao jedan Salko Zildžić, čija je vladavina obilovala tučama koje bi kulminirale frakcijskim borbama koje su sličile na prave mafijaške obračune, velik je uspjeh za stranku. Nešto slično se dešavalo i u Sarajevu gdje je frakcija koju je predvodio Kapidžić pobjedila frakciju Asima Sarajlića.
Ali izborom Kapidžića otklonjena je velika dilema da li će se Sebija Izetbegović, koja je slovila za sivu eminenciju u Kantonalnoj organizaciji SDA Sarajevo, preuzeti ovu funckiju, a nakon što se penzionirala na KCUS-u. Očito su u SDA svjesni da je nekad popularna Profesorica Seka postala babaroga za ovu stranku i da su je za sada ostavili na „klupi za rezervne igrače“.
U novije virjeme stižu vijesti o sukobu dviju frakcija SDA u Mostaru gdje dugi niz godina stoluje Salem Marić, a protiv koga se okrenula frakcija na čijem čelu je Adil Šuta, donedavni direktor poslovnice BH Telecoma u Mostaru i najistureniji je kadar SDA u kantonalnoj vlasti danas. Ukoliko Izetbegović uspije izrežirati da i u Mostaru „jednoglasno“ bude izabran predsjednik Kantonalnog odbora SDA, VJEROVATNO Šuta, on može računati da je njegova stranka spremna za lokalne izbore. Čak sa ramazanskim iftarima, štoje stari SDA-ov običaj, Izetbegović kreće u predizbornu kampanju.
Suma sumarum, SDA je u vlasti u svim kantonima, osim u Sarajevu. Ima nadpolovičnu veći načelnika općina, u odnosu na sve druge bošnjačke stranke. Stranku su za sada napustili Šemsudin Mehmedović i Alma Čolo i reklo bi se da će osipanje strnačkog kadrana tome stati. Iako je Adil Osmanović bi „jednom nogom iskoračio“ iz stranke, izgleda da se odlučio ostati.
U takvom razvoju situacije predsjednik Izetbegović je „smirio loptu“ na svim personalnim frontovima. Kritizira Trojku generalno, ali izbjegavao verbalne duele sa Nerminom Nikšićem i Elemdinom Konakovićem. Konakovića je primirio turski ministra vanjski poslova Hakan Fidan prilikom njegove posljednje posjete Ankari, a Nikšić je trebao podršku za usvajanje budžeta. Trenutno ovakav odnos ide u prilog Izetbegoviću jer istraga u slučaju Ranka Debevca i Osmana Mehmedagića Osmice vrlo lahko može skrenuti prema njemu. Navodno su stranci posredno vršilipritisak na Nikšića da uhapsi Izetbegovića, što se ovaj ne usuđuje učiniti. Za sada je sigurno da se tako nešto neće desiti do bajrama.
SDA SE DEVRANISALA,TIHIĆEVACA SE KUTARISALA
Također je Izetbegović „smirio loptu“ prema američkom ambasadoru Michaelu Muprhyu. Možda javnost ne uočava da se Izetbegović skoronikako ne oglašava o ratu u Gazi, za razliku od svog političkog tutora Recepa Tayipa Erdogana koji Benjamina Netnyahua uspoređuje sa Adolfom Hitlerom a zapadne zemlje saučesnicima u genocidu nad Palestincima. Da se Izetbegović htiosvetiti Amerikancima zbog njihovog distanciranja od njegove politike ovo mu je bila prilika da se predstavi da je i on kao islamista žrtva duplih strandarda ilicemjerne politike zapadnih lidera prema muslimanima. I to bi u ovom trenutku, zbog velike plime antiamerikanizma koja je zahvatila islamski svijet zbog izraelskih zločina u Gazi, itekako „pilo vode“.
Nažalost, ovdje Izetbegović pokazuje svoju nepricipijelnost, jer je bilo nužno da se oglašava osuđujući cionistički aparthejd i zločine nad Palestincima. Njegov glas, kao sina ratnog vođe Bosanskih Muslimana Alije Izetbegovića itekako bi se čuo u svijetu. Zapravo su Palestinci i očekivali da ga čuju. Kako je bespotrebno skupa sa Erdoganom dizao „četiri prsta“ u znak podrške žrtvama masakra kojeg je počinila policija egipatskog diktatora Fataha Al Sisija nad kairskim demonstranatima, ovaj put je solidarnost sa Palestincima bila nužna. Erdogan je „savio“ svoja „četiri prsta“ i rukovao se sa Sisijem, kao što je učunio i u mnogim drugim situacijama, kada je oprostioMuhamedu Bin Salam ubistvo Jamala Khashoggia, a Izetbegoviću je ostavio hipoteku simpatijzera prema Muslimanskoj braći i radikalnim islamističkim ideologijama.
Tako da Izetbegoviću i može poći za rukom da izvede kozmetičke kadrovske promjene u stranci, pa čak i da se uspije odbraniti od opasnih kriminalnih istraga kojih su dopali njegovi najodaniji kadrovi, ali on se ne može promjeniti, kao štonemože promjeniti ni ideologiju stranke.
Još niko nije uočio da se skoro sve kadrovske promjene koje su se desile u SDA-u bile čistka od kadra koje je instalirao Sulejman Tihić. Iz stranke su otišli ili uklonjeni Sadik Ahmetović, Senad Šepić, Mirsad Kukić Kuko, Fuad Kasumović, Amir Zukić , Nedžad Koldžo, Asim Kamber itd., svi su oni bili Tihićev kadar. Pa i Alma Čolo se može smatrati Tihićevim kadrom. Dok su u stranci ostali tavoriti Asim Sarajlić , Alija Budnjo i Adil Osmanović, kao posljednji Thićevi mohikanci. Odlazak Semira Efendića i Elmedina Konakovića više je stvar njihovih nezdravih ambicija koje nisu mogli ostvariti u SDA-u nego je krivica samog Izetbegovića.
Tako da se može reči da je Izetbegović tek ovladao strankom u pravom smislu te riječi. Cinici bi rekli da sa ovakvom strankom može upravljati i iz zatvora.
(TBT, Tim za analitiku)
