Kordon policije pod punom opremom osvanuo je 20. novembra kod Starog savskog mosta u Beogradu. Postavljene su betonske barikade koje su u potpunosti zatvorile obje strane mosta. Kako su tada prenijeli srbijanski mediji, radi se na uklanjanju tračnica čime je započelo dugo najavljivano uklanjanje čuvenog beogradskog mosta.
Građani su danima dežurali na mostu, noseći zastave “Most ostaje” tinjao je bunt Beograđana protiv rušenja. Nova rs je izvijestila kako je jedan od građana koji je dežurao na mostu pokušao razgovarati s policijom, ali bez uspjeha. Kod Starog savskog mosta tog su se dana našli i oporbenjaci iz Narodne skupštine Srbije, Miroslav Aleksić i Vladimir Pajić, a onda su se uputili u Novi Sad kako bi učestvovali u blokadi suda zbog tragedije na Željezničkoj stanici, piše Dnevno.hr.
Tako je, pod velom kolektivne traume zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu, unatoč protivljenju jednog dijela Beograđana, Stari savski most u Beogradu zatvoren za saobraćaj, upravo tog kobnog 1. novembra. Ali, koji su uopće razlozi uklanjanja i otkad traju protesti građana. Što je s mostom naumio Aleksandar Vučić i postoji li alternativa za njemački most iz Drugog svjetskog rata? Ovo je priča o mostu koji je podijelio Srbiju.
Sudbina Starog savskog mosta
Stari savski most izgradili su njemački okupatori, a od rušenja ga je spasio učitelj Miladin Zarić, koji je 20. oktobra1944. rizikovao vlastiti život kako bi presjekao žice detonatora. S vremenom su ga Beograđani zavoljeli pa je postao jedan od prepoznatljivih simbola grada. No, upravo zato što nosi kolektivne emocije i historijsko sjećanje, trenutačne vlasti ga gledaju s nelagodom. Njima smetaju simboli, naročito oni koji podsjećaju na sretnija vremena prije njihove ere, dok uporno nastoje izbrisati svaku uspomenu koja prkosi njihovoj viziji “napretka”, piše Danas rs.
Kako će završiti most koji svakodnevno koristi čak 20.000 ljudi? I s njim su saobraćajne gužve u Beogradu jedva podnošljive, a bez njega bi se čekanje na ulicama moglo protegnuti satima. Novi most, barem prema svemu sudeći, još uvijek nije ni u fazi projektiranja. Ako se sadašnji zatvori, moglo bi se dogoditi da nezadovoljni građani preplave ulice – a to je scenarij koji vlast možda nije uzela u obzir.
Još 2016. godine tadašnji gradonačelnik Beograda, Siniša Mali, najavio je kako bi jedna od mogućih lokacija za premještanje Starog savskog mosta mogla biti prostor od Zemuna do Velikog ratnog otoka. Na novinarsko pitanje hoće li most završiti upravo tamo, na mjestu gdje ljeti postavljaju pontonski most za plažu Lido, sadašnji gradonačelnik Aleksandar Šapić odgovorio je da je to odluka koju treba donijeti Vlada Srbije, a da Grad Beograd nema ništa protiv takvog rješenja. Dakle, čini se da je Veliko ratno ostrvo u njihovim planovima, iako još ništa nije službeno potvrđeno.
Vučić: “Radi se o nacističkom mostu”
Dan nakon prosvjeda građana na Starom savskom mostu, oglasio se i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekavši da da je most pred urušavanjem te da će, unatoč pritiscima, na njegovom mjestu biti izgrađen novi, veleban most koji će biti ponos svih Beograđana. “Čudo je da nije pao. Radi se o nacističkom mostu. Nije slučajno da ga neki štite, jer posebno štite baš te vrijednosti takve iz 1941. i 1942. Nacisti su ga napravili, pravila ga firma Juho, ako se ne varam, iz Dortmunda. I nacistički vojnici su to brzo izveli, maestralno izveli za kratko vrijeme, završili do 1942. godine“, rekao je Vučić za RTS.
Dodao je da ljudi ne znaju da je konstrukcija mosta napravljena od drva, koje je obloženo željezom i betonom. “Oni ne znaju da je to samo drvo obloženo, da to nisu betonski stupovi, da to nisu čvrsti stupovi. To je sve trulo i pitanje je dana kada će da padne“, rekao je Vučić.
Istaknuo je kako žele sačuvati most i premjestiti ga na drugu lokaciju, dok bi na njegovom sadašnjem mjestu bio izgrađen novi most. “Mi hoćemo da ga nekako sačuvamo da bismo mogli da prebacimo da bude pješački most, da li između Lida i zemunske strane, dakle s druge strane Dunava. Da pokušamo da ga sačuvamo, da ga sačuvamo kao neko povijesno sjećanje na neka ružna, jeziva, teška vremena. A da tu izgradimo jedan velelepni most koji će da bude prelijep, koji će da bude ponos grada Beograda“, naveo je Vučić te dodao kako se ljudi protive izgradnji novog mosta, a da nitko ne zna objasniti zašto.
Historija tramvajskog mosta
Gradnja mosta počela je za vrijeme nacističke okupacije, a u promet je pušten 1942. godine. Razlog gradnje bio je taj što je tada jedini beogradski most preko rijeke Save – Most kralja Aleksandra (danas Brankov most) – bio srušen u ratnim razaranjima. Kasnije, tijekom 1944. godine nacističke snage planirale su minirati i ovaj most, ali ga je od rušenja spasio beogradski učitelj Miladin Zarić. Godine 1984. mostom počinju prometovati tramvajska vozila koja povezuju stari i novi dio Beograda.
Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata nacistički vojnici ovaj su objekt nazivali Most Princa Eugena, a nakon rata lokalno stanovništvo nazivalo ga je Njemački most. S vremenom su se oba naziva prestala koristiti. Most se službeno zove Savski most, iako se u govoru koristi i naziv Stari savski most i Tramvajski most.
Što se tiče tehničkih karakteristika, ukupna duljina mosta iznosi 430 m dok je najveći raspon između dva glavna stupa 157 metara. Most ima po jednu prometnu traku za svaki smjer, a njome zajednički prometuju i osobna vozila i tramvaji. Dnevno mostom prođe oko 30 000 vozila. Razlog smanjenog prometa je nedostatan kapacitet.
Tijekom povijesti most je obnavljan u nekoliko navrata. Prva značajnija obnova bila je u razdoblju od 1964. do 1969., a posljednja rekonstrukcija bila je u razdoblju od 2007. do 2008. godine.
