Ultimate magazine theme for WordPress.

STUDENTI NA PRAVOJ STRANI HISTORIJE Benedickt: Do tada, vratimo diskusiju tamo gdje joj je mjesto: prekid rata u Gazi

0 0


Piše: Helen Benedict, thebosniatimes.ba

Helikopteri već danima huče nad glavom. I noćima. Policajci su preplavili ulice Broadwaya: mnogi od njih nose opremu za nerede. Policijski kombiji, neki veliki kao gradski autobus, poredani su duž sporednih ulica i Broadwaya.

Pred kapijama kampusa na univerzitetu Columbija, opkoljena grupa proizraelskih demonstranata stoji ispred opkoljene grupe antigenocidnih i propalestinskih demonstranata. Ove grupe su obično male, često daleko malobrojnije od policije koja ih okružuje, ali su glasne i ne čine ih studenti Columbije. Dolazili su svakog dana ovog aprila da viču, skandiraju i ističu parole, od kojih su neke ispunjene govorom mržnje upućenim drugoj strani, izjednačavajući proteste protiv pokolja u Gazi sa svrstavanjem uz Hamas, a zahtjeve da se taoci vrate kućama sa svrstavanjem uz genocid.

S druge strane zaključanih kapija kampusa, atmosfera je potpuno drugačija. Dok sada već ozloglašeni studentski šatorski kamp traje drugu nedjelju, sve je mirno. Unutar svog logora studenti spavaju, jedu, zajedno uče i prave transparente na kojima piše: „Štreberi za Palestinu“, „Pasha je za oslobođenje“ i „Stop genocidu“. Jevrejski studenti su održali seder na Pashu. Demonstranti su čak tražili da profesori dođu u kamp i drže predavanja jer izostaju sa nastave. Zaista, tako je tiho na kampusu da se u pozadini mogu čuti ptice kako pjevaju. Kamp je, ako ništa drugo, utišan.

Prava priča o kampusu

Oni demonstranti koji su toliko demonizirani, a koje policija za nerede čeka napolju – isti onakvi studenti za koje je predsjednica univerziteta Minouche Shafik pozvala policiju da ih hapsi, veže i otpremi 18. aprila – većinom su studentkinje, uz manji broj mladića na osnovnim studijama, od 18 do 20 godina, i zalažu se za ono za šta imaju pravo da se zalažu: svoja uvjerenja. Štaviše, za one koji ne znaju kako izgleda kampus Kolumbije, studentski logor nikome ne blokira put i ni za koga ne predstavlja opasnost. Nalazi se na djelu travnjaka unutar niske ograde prekrivene živicom. Dok ovo pišem, ti studenti ne sprječavaju nikoga da se kreće bilo gdje, niti su zauzeli bilo koju zgradu, ne vrše nikakvo nasilje, pa čak ne prave ni mnogo buke. (Međutim, u ranim satima 30. aprila, studentski demonstranti su zauzeli Hamilton Hall, što je bio odgovor na suspenzije dan ranije.)

Kao redovna profesorka Škole novinarstva na Kolumbiji, pratila sam studentske proteste još od brutalnog napada Hamasa 7. oktobra, i bila sam zapanjena pristojnošću studenata koji protestiraju, koliko god bili ljuti i uznemireni na obje strane. To me je posebno impresioniralo budući da znam nekoliko studenata direktno pogođenih ratom koji je u toku. Imam jevrejsku studentkinju koja je izgubila rođake i prijatelje u napadu Hamasa, i palestinsku studentkinju koja je za smrt članova svoje porodice i prijatelja u Gazi saznala dok je sjedila kod mene na času.

S obzirom na to koliko je ovaj rat strašan, ne iznenađuje da je bilo nekoliko demonstranata koji su izgubili kontrolu i uzvikivali jezive riječi, ali bi takve ljude drugi studenti ili radnici osiguranja na kampusu uglavnom tiho udaljili. Sve vrijeme, glavne poruke studenata bile su „Vratite naše taoce“ na izraelskoj strani i „Zaustavite pokolj civila u Gazi“ na antiratnoj i propalestinskoj strani. Zanimljivo je da te poruke nisu tako udaljene, jer skoro svi žele da taoci budu sigurni i skoro svi zahtjevaju da izraelski premijer Benjamin Netanyahu promjeni pravac i zaštiti nevine.

Nažalost, umjesto da dopuste studentima da se izjasne i discipliniraju one koji prelaze granice, predsjednica Columbije Shafik i njena administracija suspendirali su dvije najglasnije grupe koje su protestirale protiv izraelskog rata u Gazi: studentski ogranak organizacije Jevrejski glas za mir i grupaciju Studenti za pravdu u Palestini. To je samo razbjesnilo i pokrenulo studente i pojedine profesore.

Desnica preuzima i iskrivljuje narativ

Zatim se umješala desnica, koristeći optužbe za široko rasprostranjeni antisemitizam kako bi skrenula pažnju sa ogromnog broja poginulih u Gazi – u trenutku dok ovo pišem, navodi se da ima više od 34.000 mrtvih, od čega preko 14.500 djece – tobože brinući za sigurnost jevrejskih studenata.

Nastavno osoblje Columbije shvata antisemitizam krajnje ozbiljno i imamo definirane metode kako da se s tim nosimo. Takođe nam je jasno da neki slogani koje izvikuju demonstranti izazivaju nelagodu kod pojedinih jevrejskih studenata i profesora. Ali, kako je grupa jevrejskih profesora istakla u tekstu za studentski list Columbia Daily Spectator, apsurdno je tvrditi da se antisemitizam, koji je u Jerusalemskoj deklaraciji definiran kao „diskriminacija, predrasude, neprijateljstvo ili nasilje prema Jevrejima kao Jevrejima“, na našem kampusu oteo kontroli. „Tvrditi da zauzimanje stava protiv izraelskog rata u Gazi predstavlja antisemitizam, znači izopačiti značenje tog izraza“, napisali smo. „Označavanje propalestinskog izražavanja kao antijevrejskog govora mržnje, podrazumjeva opasno i lažno mješanje cionizma sa jevrejstvom.“

Nažalost, to je upravo ono što je desnici pošlo za rukom. Ne samo da se pokolj u Gazi gubi u sve većoj magli histeričnog govora o antisemitizmu na kampusima američkih koledža, već je to slučaj i sa činjenicom da su arapski i muslimanski studenti na meti napada. Neki studenti su čak prijavili da su bili poprskani supstancom nalik na biber-sprej, koji je možda proizvela izraelska vojska, i da je zbog toga nekoliko demonstranata završilo u bolnici. Moji studenti su mi rekli da su dobijali poruke mržnje i prijetnje na društvenim medijima. Čak sam vidjela kamion za doksovanje koji je sponzorieala ekstremno desničarska grupa Accuracy in Media kako se vozi oko Columbije prikazujući fotografije muslimanskih studenata, imenujući ih i nazivajući ih teroristima. Opet, važno je napomenuti da većina onih koji su uznemiravali nisu studenti.

Ne, prava prijetnja američkim Jevrejima ne dolazi od studenata, već od veoma belih nacionalističkih MAGA republikanaca koji najglasnije viču o antisemitizmu.

Zatim su uslijedila republikanska saslušanja.

Saslušanja u Kongresu

Pošto je vidjela kako predsjednice Harvarda, MIT-a i Univerziteta u Pensilvaniji posrću i padaju pred zlostavljačkim optužbama za antisemitizam predstavnice MAGA Elise Stefanik u decembru, kada je na nju došao red predsjednica Columbije Shafik je učinila sve što je mogla da izbjegne sličnu sudbinu. Ali kada se podvrgla četvorosatnom ispitivanju u makartijevskom stilu u Kongresu 17. aprila – jedan republikanac je čak pitao da li među profesorima ima republikanaca – Shafik se povila, izvrdavala i poklekla.

„Slažem se s vama“ glasio je njen najčešći odgovor. Uopće se nije usprotivila karakterizaciji republikanskih predstavnica Virginije Foxx i Stefanik da je kampus na Columbiji prožet antisemitizmom. Uopšte nije branila integritet naših profesora i studenata, niti je istakla činjenicu da je ovo kampus pun izuzetnih naučnika i umejtnika, savršeno sposobnih da sami sobom upravljaju. Nije čak napomenula da Kongres nema šta da se bavi pitanjem koga mi suspendiramo, otpuštamo ili angažiramo. Umjesto toga, prekršila je sva naša univerzitetska pravila tako što je pristala na istragu i otpuštanje članova našeg sopstvenog nastavnog osoblja i obavezala se da će pozvati policiju kada ocjeni da je potrebno.

Dan nakon saslušanja, upravo je to uradila.

U međuvremenu, broj poginulih u Gazi uopće nije ni spomenut.

Pandorina kutija

Kukavički nastup Shafikove pred republikanskim poslanicima otvorio je Pandorinu kutiju nevolja. U studentskom logoru rastao je broj šatora. Profesori su ogorčeno osuđivali njeno ponašanje. Kada je Shafik pozvala policiju da hapsi studente, protestima se širom zemlje pridružilo više studenata nego ikada.

A onda je, 24. aprila, predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson posjetio Columbiju sa republikancima Mikeom Lawllerom, Nicol Maliotakis i Anthonyem D’Espositom (došla je čak i Foxx iz Sjeverne Caroline), ponašajući se kao da se ovdje dogodila neka vrsta neviđenih nereda. Dok je stajao na vrhu stepenica ispred grandiozne fasade Lou biblioteke, stogodišnje zgrade koja treba da simbolizira učenje i razum, okružen studentima koji su dobacivali, Johnson je saopćio da su mu neki jevrejski studenti ispričali o „gnusnim postupcima netrpeljivosti“ i usput demonstrante optužio da ih „podržava Hamas“, a predsjednicu Shafik pozvao da podnese ostavku „ako nije u stanju da smjesta zavede red u ovaj haos“.

„Kakav haos?“ pitala je studentkinja koja je stajala pored mene na stepenicama.

„Je l on to kaže da je gomila američkih studenata dvadesetogodišnjaka u dosluhu sa Hamasom?“ upitao je drugi zapanjeno.

Johnson je zatim pojačao prijetnje i naveo da bi Nacionalna garda mogla biti pozvana, a da bi Kongres čak mogao povuči federalna davanja ako univerziteti ne mogu da drže takve proteste pod kontrolom.

Pogledala sam iza sebe u šatorski logor na drugoj strani kampusa. Ispred prilaza šatorima na travi, studenti su ispisali „Smjernice zajednice za kamp Gaze“. Tu između ostalog stoji: „Nema skrnavljenja zemlje. Nema konzumiranja droge/alkohola. Poštujte lične granice.“ I, što je najvažnije: „Obavezujemo se da za sebe i druge podrazumjevamo najbolje namjere kada dođe do greške, a sukobu pristupamo sa ciljem rješavanja i popravljanja.“ Određeni profesori i studenti stajali su na ulazu da spriječe ulazak onih koji ne pripadaju kampusu, kao i da oni sa kampusa koji žele da uđu prvo pročitaju i pristanu na tu listu obaveza. Najbučniji ljudi na kampusu bili su novinari. Ali niko i ništa nije izmaklo kontroli.

Antisemitizam kao oružje

Nažalost, uprkos činjenicama na terenu, narativ desnice o virulentnom antisemitizmu na Columbiji u cjelini su progutali ne samo republikanci, već i mnoge demokrate, uključujući predsjednika Bidena i senatore Kirsten Gillibranda i Chucka Schumera, da ne spominjem New York Representatives Hakeema Jeffriesa, Jerrya Nadlera, Dana Goldmana i Adriana Espaillata. Svi su oni javno osudili navodno razobručeni antisemitizam na kampusu, a da se, izgleda, nisu potrudili da provjere činjenice.

U međuvremenu, kršćanski MAGA nacionalista Sean Feucht objavio je na Twitteru da su „Columbiju preuzeli radikalni prohamasovski demonstranti“.

U stvarnom svijetu, histerija desnice zbog tog navodnog antisemitizma uopće nije imala veze sa zaštitom Jevreja, o čemu su pisali i govorili mnogi nastavnici (uključujući i nas Jevreje). Umjesto toga, desnica koristi antisemitizam kao oružje u svojoj kampanji za suzbijanje one vrste slobode misli i govora na kampusu koja ugrožava njene autoritarne ciljeve pretvaranja ove zemlje u kršćansku, konzervativnu, strejt i bijelu – da ne spominjem njihovu težnju da potisnu podršku palestinskoj autonomiji.

Kada se studenti ne osećaju sigurno

Moji studenti mi kažu da se osjećaju savršeno sigurno na kampusu. Možda im se neće dopasti neke parole koje ponekad čuju. Lično sam čula nekoliko koje su me potresle kao Jevrejku. Takođe sam čula parole koje su me potresle kao prijateljicu muslimana. Ali takve su bile rijetke. Kampus je mjesto gdje bi svako trebalo da bude slobodan da diskutira, da se ne slaže, da izražava svoje mišljenje, sluša i uči. Moramo zapamtiti da sloboda govora ne znači govor sa kojim se slažemo.

Moji studenti se ne osjećaju sigurno na Bradwayu, gdje se okupljaju ekstremisti sa obje strane. Ne osjećaju se sigurno kada lažni narativi republikanskih političara privlače rulju sa ekstremne desnice na kapije kampusa, što se dešava i u trenutku dok pišem ovo. Najviše od svega, ne osjećaju se sigurno kada policija uđe na kampus sa oružjem u futrolama i lisicama koje im vise sa opasača.

Posmatrala sam dešavanja tog dana kad je došla policija. Četiri ogromna drona lebdjela su iznad njih, zajedno sa onim helikopterima koji neprestano zuje. Desetine policijskih autobusa bilo je poređano duž Zapadne 114. ulice sa južne strane kampusa, kao da se spremaju za neke masovne nasilne nerede. Zatim je došla policija, neki u opremi za nerede, da vežu više od 100 studenata i potrpaju ih u marice.

Nijedan jedini student se nije opirao. Čak je i policija rekla da studenti ne predstavljaju opasnost ni za koga. Kako je šef patrole njujorške policije John Chell rekao: „Uhapšeni studenti su bili mirni, nisu pružali nikakav otpor, a ono što su htjeli da kažu govorili su na miran način.“

Nešto kasnije, ti uhapšeni studenti su suspendirani, a oni koji pohađaju Barnard nisu mogli da uđu u svoje studentske domove. Profesori i prijatelji su ponudili svoje kauče i rezervne krevete da sačuvaju mlade žene od beskućništva na ulicama New Yorka. Jedna od njih je u mojoj zgradi kod svoje koleginice. „Niko nije javio našim roditeljima da smo izbačeni“, rekla mi je u hodniku.

Odgovor profesora

Mnogi nastavnici su bili tako šokirani ovim događajima da se u ponedjeljak, 22. aprila, oko 300 nas okupilo na stepenicama Lou biblioteke, sa transparentima na kojima je pisalo: „Ostavite naše studente“ i „Prekinite suspenzije studenata odmah“. Nekoliko profesora je održalo potresne govore i pohvalilo studente za hrabrost, zahtjevajući zaštitu akademskih sloboda i oštro kritikujući Shafik.

Ipak, Gaza nije spomenuta. Izgledalo je kao da je genocid koji se tamo događa nestao u magli.

„Zabrinuta sam da će se izgubiti poruka našeg protesta“, rekla mi je suspendirana studentkinja dok smo razgovarale u hodniku. „Svi pričaju o akademskoj slobodi i policijskoj represiji.“

Zaista, u ovoj debati je prigušen protest protiv izraelskog patološkog ubijanja u Palestini i na Zapadnoj obali, pa i sami zahtjevi studentskih demonstranata. Dozvolite mi da ih ovde ponovim:

Da Columbija povuče sve investicije na kojima profitira od izraelske okupacije i bombardiranja Palestine.

Da Columbija prekine akademske veze sa svojim programima na telavivskom i drugim izraelskim univerzitetima.

Da se policija smjesta povuče sa kampusa.

Da univerzitet pozove na prekid vatre u Gazi.

Prije neki dan, na njujorškoj javnoj radio stanici WNYC čula sam slušaoca koji se javio u program da ispriča o svom učešću u demonstracijama na kampusu 1968: „Čudno je kako su demonstranti od prije 50 godina uvek u pravu, a današnji demonstranti su uvijek u krivu.“ Ljudi koji su tada demonstrirali za građanska prava bili su demonizirani, prebijani, čak i ubijani, ali su bili u pravu, rekao je slušalac, kao i ljudi koji su demonstrirali protiv rata u Vijetnamu. (Isto bih rekla i za one koji su protestirali protiv rata u Iraku i za pokrete #MeToo i Black Lives Matter.)

Jednog dana će i studenti koji danas protestiraju zbog genocida u Gazi i progona Palestinaca biti viđeni kao oni koji su bili na pravoj strani. Hstorija će to dokazati. Do tada, vratimo diskusiju tamo gdje joj je mjesto: prekid rata u Gazi.

Bilješka za kraj: Tekst je napisan prije nego što su predsjednica i poverenici Columbije pozvali policiju za nerede u noći 30. aprila, protivno savjetu mnogih profesora, da hapsi studente u kampu, kao i one koji su okupirali Hamilton Hall. Video snimci svjedoče o policijskom nasilju nad studentima. Šta će se dalje dešavati ostaje da se vidi.

(TBT, TomDispatch)



Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.