Ultimate magazine theme for WordPress.

SUZE ZA NAVALNIM PECKAJU OD LICEMJERSTVA Cook: Sudbine Gaze i Juliana Assangea su skupa zapečaćene

0 1


Piše: Jonathan Cook, thebosniatimes.ba

Dva pravna slučaja koji predstavljaju prijetnje našim najosnovnijim slobodama širom svijeta odvijala su se odvojeno u Britaniji i Holandiji ove sedmice. Nijedna nije dobila više od površnog izvještavanja u zapadnim medijima poput BBC-a.

Jedna je bila posljednja žalba osnivača Wikileaksa Juliana Assangea u Londonu protiv napora Sjedinjenih Država da ga izruče kako bi mogao biti osuđen na doživotnu robiju.

Assangeov zločin je, prema Bidenovoj administraciji, to što je objavio curenje u kojem se razotkrivaju sistematski ratni zločini koje su potpisali američki i britanski establišmenti u Iraku i Afganistanu. Britanska vlada je, možda i nije iznenađujuće, pristala na njegovo izručenje.

Drugi slučaj je saslušan pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Hagu. Nekoliko sedmica nakon što su sudije Svjetskog suda smatrale vjerovatnim da Izrael provodi genocid nad Palestincima u Gazi, američka država klijent ponovo je na optuženičkoj klupi po drugom pitanju.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda zatražila je od sudija savjetodavno mišljenje o tome da li izraelska sadašnja stalna okupacija i kolonizacija palestinskih teritorija predstavlja nezakonitu aneksiju teritorije na kojoj je uspostavio režim aparthejda.

Odvojeno, Izrael također mora izvijestiti o tome da li se pridržavao ranije presude suda da prekida aktivnosti koje bi mogle predstavljati genocid.

Iako se čini da slučajevi Assangea i Izraela dijele malo toga zajedničkog, oni su, u stvari, intimno povezani – i to na načine koji su naglasili stepen do kojeg je zapadni takozvani „poretak zasnovan na pravilima“ izložen kao šuplja laž.

Medijska tišina

Jedna značajna sličnost je ograničena medijska pokrivenost koju je svaki slučaj privukao uprkos ozbiljnosti onoga što je u pitanju. Glavne večernje vijesti BBC-ja posvetile su samo nekoliko sekundi prvom danu saslušanja u Assangeu, i to prikraju programa.

Ako SAD-u bude udovoljeno, sudovi će Bijeloj kući efektivno dati ovlasti da uhapse svakog istraživača koji rasvijetli zločine američke države, a zatim ga uguše u svom drakonskom sistemu zatvorskih kazni.

Svrha reklasifikacije istraživačkog novinarstva u špijunažu je da se dodatno uguši kritičko izvještavanje i sloboda govora. Svaki novinar koji razmišlja da tretira državnu nacionalnu sigurnost SAD-a sjetio bi se Assangeove okrutne sudbine.

Ali u stvari, čini se da velikom dijelu medijskog establišmenta takve prijetnje nisu potrebne, što potvrđuju dugogodišnje poslušno, gotovo nepostojeće izvještavanje o Assangeovom maltretiranju od strane britanskih i američkih vlasti.

U međuvremenu, ako Hag presudi u njegovu korist, Izrael bi bio ohrabren da ubrza svoju pljačku i kolonizaciju palestinske zemlje. Etničko čišćenje i ugnjetavanje Palestinaca bi se produbilo, uz rizik da bi trenutne regionalne tenzije mogle dalje eskalirati u širi rat.

Pobjeda Izraela bi razvalila pravni okvir stvoren nakon užasa Drugog svjetskog rata i holokausta, lišavajući zaštite slabih i nezaštićenih koju im treba pružiti međunarodno humanitarno pravo. S druge strane, to bi signaliziralo najjačim i najratobornijim da mogu činiti što žele.

Pravni sahat bi se vratio osam decenija ili više.

Užasno licemjerje

Ipak, čudno je da su oba ova značajna slučaja – kritična za očuvanje modernog liberalno-demokratskog poretka i vladavine prava – izazvala jedva djelić interesiranja i medijske pažnje posvećene smrti Alekseja Navaljnog, kritičara ruskog predsjednika Vladimira Putin.

Iskazujući svoju zabrinutost zbog Navaljnog, zapadni mediji su još jednom ponovili, a nisu se pozabavili previše očiglednim licemjerjem zapadnih vlada.

Američki predsjednik Joe Biden ove sedmice najavio je sankcije Moskvi zbog ubistva na ruskog političkog disidenta. To je isti onaj Biden koji u isto vrijeme želi da zaključa australijskog novinara disidenta, Assangea, van vidokruga na 175 godina zbog otkrivanja američkih ratnih zločina.

Zapadni mediji godinama lamentiraju užasnuti zbog Navaljnijevog tretmana i raznih pokušaja ubistva, koje uvijek pripisuju Kremlju. Ali jedva da su se podigle obrve zbog izvještaja o raspravama CIA-e 2017. o planiranju otmice i ubistva Assangea.

Malo je onih koji su istakli činjenicu da je Assange već doživio moždani udar usred progona i 15-godišnjeg zatvora koji su mu nametnule američke i britanske vlasti. Bio je previše loše da bi prisustvovao ovosedmičnim sudskim ročištima ili čak da bi gledao postupak putem digitalne veze sa suda.

Bivši specijalni izvjestilac UN-a za torturu, Nils Melzer, dugo je upozoravao da se Assange polako “slama” kroz izolaciju i psihičku torturu, sa teškim posljedicama po njegovo zdravlje.

Assangeovi advokati upozorili su ove sedmice Visoki sud u Londonu da postoji ozbiljna opasnost da će SAD podići nove optužbe nakon što Assange bude izručen, uključujući i one za koje je izrečena smrtna kazna. Ova prijetnja životu zapadnog novinara prošla je ispod medijskog radara.

Prema medicinskim stručnjacima, koje je prihvatio prvi sudija koji je saslušao slučaj ekstradicije, Assange je u opasnosti da izvrši samoubistvo ako završi u strogoj izolaciji američkog super-max zatvora.

Suze medija za Navalnim peckaju svojim licemjerjem.

Prazan ček

Još jedna otkrivajuća sličnost između slučajeva Assangea i Izraela je da su oba pred sudovima samo zato što je Washington zapeoiz petinih žila i odbio da riješi pravna pitanja, uprkos njihovim duboko zloslutnim implikacijama.

Kada bi SAD povukle svoj zahtjev za ekstradiciju, Assange bi mogao biti odmah pušten na slobodu. Opresivni oblak koji visi nad budućnošću slobodnog društva, onog koje ima pravo i mogućnost da od svojih zvaničnika traži odgovornost za nedjela, odmah bi se povukao.

Osnovne slobode, kao što su one sadržane u Prvom amandmanu Ustava SAD-a, se usitnjavaju samo zato što među američkom političkom klasom vlada konsenzus – od demokrata do republikanaca – da se takva prava uguše.

Slično tome, kada bi SAD insistirale na prestanku masovnog pokolja djece u Gazi – više od 12.000 ih je do sada umrlo – izraelsko oružje bi odmah utihnulo.

Kada bi zahtijevao od Izraela da okonča svoju okupaciju palestinskih teritorija i 17-godišnju opsadu Gaze, i kada bi SAD zauzele istinski korektan pristup mirovnim pregovorima, Svjetski bi sud mogao poništiti svoja saslušanja protiv Izraela . Njegovo mišljenje bi bilo suvišno.

Washington, bez obzira na proteste, ima takvu moć. SAD i njihovi saveznici snabdevaju Izrael bombama i municijom. Upravo SAD i njihovi saveznici pružaju vojnu pomoć i diplomatsko pokriće koje omogućava Izraelu da djeluje kao bijesan pas na naftom bogatom Bliskom istoku.

Izraelska nepopustljivost, njegova pohlepa za tuđom zemljom, njegova dehumanizacija palestinskog naroda i njegovo stalno pribjegavanje vojnim opcijama morali bi biti napušteni, ma koliko nevoljko, da im SAD ne ispišu blanko ček.

Umjesto toga, SAD su ove sedmice stavile veto u Vijeću sigurnosti, blokirajući napore da se nametne primirje kako bi se okončao genocid. Velika Britanija je bila uzdržana.

Također ove sedmice, američki zvaničnici rekli su sudijama Svjetskog suda da ne bi trebali pozivati ​​Izrael da uskoro prekine okupaciju. Na orvelovski način, decenije nasilnog ugnjetavanja od strane Izraela i ilegalno naseljavanje palestinske zemlje SAD su okarakterizirale kao „veoma stvarne sigurnosne potrebe Izraela“.

Kampanja zastrašivanja

Slučajevi su povezani na još jedan način.

U slučaju Assangea, SAD zahtijevaju apsolutnu globalnu pravnu jurisdikciju za kritičare pasa, one koji žele skinuti veo tajne koji štiti zapadne zvaničnike od odgovornosti za svoje zločine.

Želi ućutkati one koji bi razotkrili njene laži, obmane i licemjerja. Nada se da će moći nestati u svom zatvorskom sistemu one koji žele da nametnu samoproglašenu posvećenost Zapada demokratskom poretku i zakonitom ponašanju.

Paralelno, i iz sličnih razloga, Washington zahtijeva suprotno za sebe i države klijente kao što je Izrael. Inzistira na apsolutnom globalnom pravnom imunitetu, šta god da rade.

Slobodni su ratni zločinci i oni koji omogućavaju genocid u Washingtonu, dok je Assange zatvoren u tamnici, a ljudi u Gazi polahko umiru od gladi

U tom smislu koriste veto u Vijeću sigurnosti, kao i kampanju zastrašivanja protiv pravosudnih vlasti koje se zalažu za ideju da bi isto međunarodno pravo koje je koristilo za obuzdavanje neprijatelja moglo ograničiti Washington i njegove saveznike.

Kada je sestrinski sud ICJ-a u Hagu, Međunarodni krivični sud, pokušao pravilno istražiti SAD za ratne zločine u Afganistanu i Izrael za zločine na okupiranim palestinskim teritorijama, Washington je podivljao.

Nametnuo je finansijske sankcije vodećim ličnostima MKS-a i blokirao ulazak njegovim istražiteljima kako ne bi mogli obavljati svoje dužnosti. Izrael je na sličan način zabranio nizu specijalnih izvjestitelja UN-a da uđu na okupirane palestinske teritorije kako bi izvještavali o tamošnjim kršenjima ljudskih prava.

Baš kao što progon Assangea ima za cilj terorizirati druge novinare da ne razmišljaju o tome da američke zvaničnike pozovu na odgovornost za njihove zločine, maltretiranje najviših pravnih vlasti na planeti ima za cilj da pošalje jasnu poruku nacionalnim pravosduniminstancama. Svakako, čini se da je ta poruka glasno primljena u Londonu.

Informacije su nevažeće

Još jedna veza je možda najznačajnija. Assange je jednom primijetio: “Skoro svaki rat koji je započeo u posljednjih 50 godina bio je rezultat medijskih laži.”

Samo zbog nedostatka pravih informacija – bilo da ih novinari izostavljaju iz straha da će uznemiriti moćne aktere, ili su zaštićene od pogleda tih istih moćnih aktera samouslužnom politikom tajnosti – države mogu uvjeriti svoju javnost da stane iza ratova i nasilja.

Jedini ljudi koji imaju koristi od ovih ratova su malobrojna, bogata elita na vrhu društvene ljestvice. Prečesto su obični ljudi ti koji plaćaju cijenu: ili svojim životima ili nanošenjem štete dijelovima ekonomije od kojih zavisi javnost.

Kontinuirani proxy rat u Ukrajini – NATO-ov oružani rat sa Rusijom, koji koristi Ukrajinu kao bojno polje – savršena je ilustracija. Umiru obični Ukrajinci i Rusi.

Uprkos tome što je Zapad podsticao krvoproliće, evropske ekonomije su uništene i dodatno deindustrijalizirane, dok je kao direktna posledica borbi, još jedan skok potrošačkih cena pogodio najugroženije.

Ali nekolicina – uključujući velike energetske korporacije i proizvođače oružja, kao i njihove dioničare – požnjela je veliki prihod od rata. U Gazi je bio potpuno isti plan igre.

Posao medija je da povežu tačke za zapadnu javnost služeći kao čuvari vlasti. Ali opet nisu uspjeli u ovoj svojoj najvažnijoj profesionalnoj i moralnoj dužnosti. Zlikovci su se opet izvukli sa svojim zločinima.

Ratni zločinci i oni koji omogućavaju genocid u Washingtonu su ti koji su slobodni, dok je Assange zatvoren u tamnici, a ljudi u Gazi polahko umiru od gladi.

Assangeov projekat je osmišljen da sve to preokrene. Radilo se o tome da se ratni zločinci u zapadnim prijestolnicama raskrinkaju kroz kazivanje istine i transparentnost. Radilo se o skidanju vela.

Da je Assange slobodan, i da su uzbunjivači i ljudi savjesti u odajama moći ohrabreni, a ne terorizrani njegovim tretmanom, mogli bismo živjeti u društvu u kojem se naši lideri ne bi usuđivali naoružavati genocid; i ne bi se usudili urotiti u izgladnjivanju dva miliona ljudi.

Zbog toga su sudbine naroda Gaze i Juliana Assangea tako čvrsto zapečaćene.

(TBT, MEE)



Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.