TROJKIN TROSKOK: Izetbegović na Dodikov i Čovićev secesionizam odgovara politikom izolacionizma Bošnjaka

Kao daje Bakir Izetbegović prespavao izbornu kampanju pa se nakon očito i za njega samog iznenađujućih rezultata SDA na lokalnim izborima trgnuo iz sna i počeo likovati.

„Osim što je najveća i najjača stranka, SDA nastavlja rasti“, skandira ovih dana Izetbegović .

„RED BULL“ MU DAJE KRILA

“SDA je u Federaciji porasla za 27 posto, u nekim kantonima preko 40 posto. U kantonima gdje je stabilna, nastavila je da raste. Osim što je najveća i najjača stranka, SDA je nastavila da raste. Narod je pojačao poruku da Trojka nije njihov, nego izbor stranaca i da je nametnuta, nenarodna vlast”, kazao je predsjednik SDA Bakir Izetbegović za Hayat.

Izetbegović se tokom izlaganja osvrnuo i na trenutnu vlast.

“SDA je sama dobila više glasova nego Trojka. Ovo je najlošija vlast od Daytona do danas. Zadužuju se, ulaze u dugove, prave negativne poslovne rezultate. Pad industrijske proizvodnje, pad izvoza… Vlast se ne snalazi i štetna je po narod. HDZ vlada Federacijom, to je brod koji tone”, kazao je.

Sve ovo će opetovati i u Mostaru samo dan poslije gostovanja na spomenutoj televiziji. Izetbegović se ponaša kao da je dobio „nova krila“. Osim što su činjenice koje iznosi Izetbegović prenapuhane, toliko samohvalisanje je kontraprodukvino za njegov imidž. Ali to je njegov osobni problem, treba mu nazdraviti „Red Bullom“.

U očito izrežiranom intervjuu novinarka Hayata se nije ni usudila pitati da prokomentira ocjenu američkog amabsadora Michaela Murphya koju je iznio nedavno u Oslobođenju rekavši kako ne vidi razliku između izdajničkepolitike Milorada Dodika i politike Izetbegovića kada napada državne institucije, kao i OHR, što neki mediji kao i sam predsjednik NiP-a Elemedin Konaković tvrde da tim politikama kordiniraju srpske tajne službe.

Ako i zanemarimo sumnje Konakovića da je Izetbegović šurovao sa srpskim tajnim službama, jer to nije interpretirao na uvjerljiv način, baš je začudno da je Izetbegović prešutio Murphyeve optužbe za „izdaju“ države. Čudo je veće jer je do sada svaki put promtno reagirao na prozivke američkog ambasadora u kojima je od njega tražio dokaze za izrečene optužbe.

Ništa opet nije manje čudno zašto se lideri Trojke uopće ne brane od Izetbegovićeve mantre i spinova, da Trojka nije izbor naroda, nego izbor stranaca i da je nametnuta, nenarodna najgora vlast od Daytona do danas itd. Najlakše je to pripisati njihovom nemuštom političkom marketingu, što ima osnova, ali pozadina te političke indolentnosti Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića, Edina Fortu kao političara više niko ne uzima za ozbiljno, je mnogo opasnije naravi.

TROJKIN TROSKOK

Najlakše bi bilo Izetbegoviću replicirati kako je i on nametnut Bošnjacima za vođu od strane turskog vođe Recepa Tayipa Erdogana, uz aminovanje iste one Američke ambasade u Sarajevu, koja se danas distancira od njegove politike. Ali, nije ovdje riječ samo o pukom nametanju vladara bosanskim narodima, na koncu i drugima su nametnute nacionalne vođe iz Zagreba i Beograda, već je Oovdje riječ o političkim konceptima.

Izetbegović ne uviđa da Bošnjacima ne smeta štoje Trojka kooperativna sa međunarodnom zajednicom, kao što im nije smetalo kad je SDA bila hvaljena zbog takve kooperativnosti. Sjetite se samo vremena kada Sulejman Tihić dovodio američkog ambasadora Douglasa Meklheneya u Centralu SDA na sjednice predsjedništva ovestranke.

U usporedbi sa tom politikom SDA, u smislu odnosa prema međunarodnoj zajednici, možemo reči da je sadašnja politika Bakira Izetbegovića izolacionistička i kao takva vrlo opasna za Bošnjake.

Vjerovao u to ili ne Bakir Izetbegović, Bošnjacima ne smeta kooperativnost Trojke, koju čak drugi ocjenjuju i kao poslušnost , prema međunarodnoj zajednici, već ih iritira poltronstvo Nermina Nikšića, a posebno Elmedina Konakovića prema Draganu Čoviću. I ako ima greške favoriziranja Trojke od strane američkog ambasadora Murphya, onda je to njegovo insistiranje na „dogovoru“ i „kompromisu“ sa Čovićem koji po pravilu dominira i profitira u tome. Ono čime Čović posebno frustrira Bošnjake jeste činjenica da Hrvati ničim nisu uvjetovani da vode antibosansku politiku i da šuruju sa Srbima njima iza leđa kako bi ostvarili svoje nacionalne interese u Bosni i Hercegovini. Čak šta više, takvom licemjernom politikom Draga Čovića politički podjednako gube i Hrvati i Bošnjaci, dok samo profitirakorumpirana HDZ-ova vrhuška. Takva politika je pogodovala endemskoj korupciji u Federaciji BiH gdje su se HDZ-ovi tajkuni ponašali kao hajduci u pljački tuđe dušmanske imovine. Rijetki od njih, koji budu uhvaćeni u pljački, poput Zorana Galića, prije hapšenja prebjegnu u Hrvatsku gdje uživaju gostoprimstvo sa statusom heroja.

Zbog svega ovog pred liderima Trojke je nemoguća misija; da naprave „troskok“ prema Bruhellesu kako bi kutarisali Bosnu i Herecgovinu od dva jednako opasna politička koncepta – Dodikovog i Čovićevog secesionizma i Izetbegovićevog izolacionizma.

Ruku na srce, niko u ovoj zemlji ne vjeruje da je Murphyev trio,Nikšić, Konaković i Forto, uz asitenciju Rame Isaka i Sevlida Hurtića, kadri za taj podvig!

(TBT, Tim za analitiku)