Ultimate magazine theme for WordPress.

TURSKE EKONOMSKE NEDAĆE: Što je Turska ekonomski nestabilnija to je veća šanse za uspjeh Narančaste ili neke druge revolucije

0 0


Posljednjih nekoliko godina Republika Turska nosi se s velikim ekonomskim problemima. Najveći problemi su ogromna inflacija, pad vrijednosti turske lire u odnosu na strane valute, veliki vanjski dug, nedostatak dobro plaćenih radnih mjesta, nedovoljno otporna ekonomija na prirodne nepogode, neujednačeni razvoj različitih gospodarskih sektora, socijalne nejednakosti, ovisnost o turizmu, neusklađenost monetarne i fiskalne politike. Ipak, najveći problem i uzročnik turske ekonomske krize su manjkave, odnosno nepromišljene ekonomske politike administracije Recepa Tayipa Erdogana. Turski narod iz godine u godinu suočava se sa sve većim troškovima života, a vlasti nisu u stanju pronaći kvalitetna rješenja. Ekonomske nedaće dovele su u opasnost autoritarni Erdoganov režim.

Neumorna inflacija

Prema podacima koje je 3. maja objavio Turski statistički zavod TurkStat, godišnja stopa potrošačke inflacije u Turskoj porasla je u aprilu na ogromnih 69,8%. U odnosu na stopu inflacije od 43,6% u aprilu 2023., trenutna inflacija predstavlja najvišu stopu u Turskoj od studenog 2022. Istovremeno, godišnja inflacija proizvođačkih cijena iznosila je 55,6%. Drastičan porast inflacije ponajviše je potaknut povećanjem cijena u obrazovanju, hotelijersko-turističkom sektoru, restoranima, kafićima i prometu. Mjesečne potrošačke cijene skočile su za 3,1 posto u aprilu u odnosu na mart. Turska lira (TL) je u posljednje vrijeme posrnula i izgubila vrijednost u odnosu na američki dolar i euro. Dana 5. maja 1 USD iznosio je 32,35 TL, a za jedan euro je trebalo izdvojiti 34,85 TL.

Turski ministar financija i riznice Mehmet Simsek napisao je na društvenoj mreži Xkako je povećanje inflacije iz mjeseca u mjesec „u skladu s očekivanjima“. „Nakon vrhunca u maju, inflacija će početi naglo padati u skladu s našim predviđanjima“ zaključio je ministar. Cantralna banka Republike Turske (CBRT) ima ambiciozni za cilj do kraja tekuće godine stopu inflacije spustiti na „podnošljivih“ 36%. U pokušaju da ukroti opasno visoku inflaciju u zemlji, Turska centralna banka je pokrenula agresivno povećanje kamatnih stopa. Postupno od lipnja prošle godine do ovog proljeća je povećavala kamatne stope s 8,5% na velikih 50%. „Dok se uvoz robe široke potrošnje i zlata usporio i pridonio poboljšanju stanja proračuna, drugi nedavni pokazatelji upućuju na to da je domaća potražnja i dalje otporna. Otpornost u inflaciji usluga, inflacijska očekivanja, geopolitički rizici i cijene hrane održavaju na životu inflacijske pritiske“ napisali su stručnjaci CBRT-au ožujku. Istog mjeseca iz banke je poručeno kako će se stroga monetarna politika zadržati sve dok se ne primijeti značajan pad mjesečne inflacije. Na sastanku krajem travnja, monetarni odbor Turske središnje banke odlučio je zadržati kamatnu stopu nepromijenjenom na 50%.

Pozitivne prognoze rasta turskog BDP-a

Dana 2. maja Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) revidirala je svoju prognozu rasta turskog BDP-a u ovoj godini s prijašnjih 2,9 posto na 3,4 posto. Očekuje se da će investicijska aktivnost ostati snažna dijelom zbog građevinske obnove koja je u tijeku nakon razornih potresa iz veljače prošle godine i zbog poboljšanja u fiskalnoj, monetarnoj i financijskoj politici. S druge strane, iz OECD-a navode kako problem stvaraju visoki troškovi koji proizlaze iz daljnjih poremećaja u transportu i trgovini. Visoki troškovi mogli bi generirati vrlo negativne učinke na tursko gospodarstvo. Izvoz bi trebao postupno jačati s obzirom na poboljšano vanjsko ekonomsko okruženje. Unatoč pooštrenim financijskim mjerama, kratkoročni pokazatelji ukazuju na i dalje solidan rast domaće potražnje početkom 2024.Turski rast BDP-a u 2025. trebao bi iznositi 3,2 posto. Ako inflacija ostane visoka, možda će biti potrebno dodatno monetarno i fiskalno pooštravanje, navodi se u izvješću OECD-a. Analitičari OECD-a predviđaju da će godišnja inflacija u Turskoj pasti s predviđenih 57,5 ​​posto ove godine na 28,7 posto 2025.

Poboljšanje turskog kreditnog rejtinga

Dana 3. maja Agencija za kreditni rejting S&P povećala je kreditni rejting Turske na ocjenu B+ s ocjene B, izjavivši da će se koordinacija između monetarne, fiskalne i dohodovne politike poboljšati usred rebalansa. Iz S&P agencije poručili su da bi mogli razmotriti daljnje podizanje kreditnog rejtinga Turske ako turski kreatori politike uspiju smanjiti inflaciju, vratiti povjerenje u tursku liru i smanje deficit proračuna. Iz agencije su otkrili kako ne očekuju da će inflacija u Turskoj dosegnuti jednoznamenkaste brojeve sve do 2028. Iako S&P vidi pozitivne ekonomske izglede Turske u budućnosti, izjavili su kako bi mogli revidirati svoje poglede ako se pritisci na financijsku stabilnost zemlje pojačaju, pogotovo ako se nastavi deprecijacija valute i prestanu provoditi antiinflacijske politike. Aktualne brojke turskoga gospodarstva „signaliziraju nadu u bolje trendove koji dolaze“, izjavio je Timothy Ash, ekonomski stručnjak i analitičar u RBC BlueBay Asset Managementa, dodajući da turski „povratak ortodoksnoj ekonomiji počinje pokazivati ​​učinke“.

Dobar početak i pojava prvih problema

Za vrijeme Erdoganove vladavine, turske vlade provodile su strukturalne reforme što je jedno vrijeme između 2006. i 2017. osiguralo visoke stope rasta BDP-a. Tako je uvelike smanjeno siromaštvo, a Turska je dosegnula status zemlje višeg srednjeg dohotka. Rast BDP-a u prosjeku je iznosio 5,4% između 2002. i 2022., što je rezultiralo više nego udvostručenjem dohotka po glavi stanovniku. Ipak, kod rasta dohotka treba uzeti u obzir da je rasla i inflacija. Stopa siromaštva smanjila se za više od polovice: s nešto više iznad 20% u 2007. na 7,6% u 2021. No, sredinom 2010-ih dogodilo se usporavanje domaće proizvodnje. Iako se ekonomski napredak nastavio, smanjenje stope siromaštva izgubilo je zamah 2016. te je povećana nejednakost bogatih i siromašnih.

Izbijanje turske ekonomske krize 2018.

Turska ekonomrska kriza izbila je 2018., a traje do danas. Kriza je obilježena padom vrijednosti turske lire, visokom inflacijom, rastućim zaduživanjem i sve većim neplaćanjem dugova. Krizu su uzrokovali pretjerani deficit turskog državnog proračuna (višak rashoda, manjak prihoda) i veliki iznosi javnog i privatnog duga u stranim valutama. Najveći uzročnik krize je autoritarna i nekonvencionalna gospodarska politika predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. On je iskoristio vlast da se njemu bliski biznismeni obogate, preuzeo je kontrolu nad Turskom središnjom bankom, uveo neuobičajenu politiku ekstremno niskih kamatnih stopa, pogodovao je svom biračkom tijelu kroz pragmatične financijske ustupke. Budući da je Erdoğan inzistirao na snižavanju kamatnih stopa – pozivajući se kao musliman na islamski zakon (nas) – istovremeno je olakšavao pristup kratkoročnim i srednjoročnim kreditima, važnim ne samo za poduzeća, već i za obične ljude. Cilj takvih mjera bilo je privremeno ublažavanje učinaka duboke krize.

Turskoj ekonomiji naštetili su politički sukobi sa Sjedinjenim Državama. Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 2016., turske vlasti su pritvorile američkog pastora Andrewa Brunsonazbog optužbi za špijunažu. Trumpova administracija nametnula je ekonomske sankcije Turskoj. Sankcije su udvostručile američke carine na uvoz roba iz Turske. Carine na čelik porasle na do 50%, a na aluminij do 20%. Kao rezultat toga, turski čelik je izbačen s američkog tržišta, gdje je do tada odlazilo 13% turskog izvoza čelika. Pandemija je negativno djelovala na tursku ekonomiju kao i na ostatak svijeta. Turska lira je recimo samo 2021. izgubila 44% svoje vrijednosti. To je naravno, potaknulo daljnju inflaciju. Godine 2021. inflacija je iznosila 19,6%, 2022. skočila je na 72,3%, a 2023. ostala je „stabilna“na 64,8%. Zadnjih godina, stopa nezaposlenosti iznosi oko 10%.

Negativni učinci razornih potresa

Serija razornih potresa u februaru 2023. koja je pogodila srednju i južnu Tursku i sjeverozapadnu Siriju, negativno je djelovala na tursko društvo i ekonomiju. Niz potresa u veljači, koji je započeo 6., a trajao do 20. veljače, rezultirao je s 50.000 žrtava, ozlijeđeno je 107.000 osoba, oštećeno ili uništeno 1,9 milijuna stambenih jedinica, raseljeno 3,3 milijuna ljudi, od kojih je 2 milijuna trebalo sklonište. Analiza turske vlade, EU, UN-a i Svjetske banke otkrila je kako cijena obnove i rekonstrukcije pogođenih područja iznosi nevjerojatnih 81,5 milijardi dolara! Treba istaknuti rizike novih potresa jer se Turska nalazi na seizmološki trusnom području – 70% stanovništva zemlje koja živi u seizmičkim trusnim zonama.

Izbori u maju 2023. – mršava Erdoganova pobjeda

Budući da je Turska proživljavala najgoru krizu u svojoj savremenoj povijesti, bio je upitan ishod predsjedničkih izbora u maju 2023. Velik dio oporbe (šest stranaka) ujedinio se u izbornu platformu Narodni savez protiv koja je kao kandidata podržala Kemala Kiliçdaroğlua, kandidata kemalističke Republikanske narodne stranke (CHP). Erdogan je ipak uspio odnijeti mršavu pobjedu u drugom krugu. Erdogan je osvojio 52,18% glasova, a Kiliçdaroğlu 47,82%. Ubrzo nakon izbora činilo se da Erdogan i njegova Stranka pravde i napretka (AKP) može odahnuti jer je oporba pokrenula međusobne obračune i da će na lokalnim izborima 2024. AKP požnjeti uspjeh. Nakon poraza na izborima, Kiliçdaroğlu, koji je vodio CHP od 2010. je smijenjen. U novembru 2023. zamijenila ga je reformatora reformatora predvođena Ekremom Imamğluom i Özgürom Özelom. Zbog kratkog vremena za pripremu lokalnih izbora s novim kadrovima i bez sklopljenog širokogoporbenog saveza, novo je vodstvo republikanaca smanjilo očekivanja za izbore 2024. Neki analitičari su predviđali da bi CHP čak mogla izgubiti velike metropole koje je osvojila 2019. poput Istanbula. Ipak, novo vodstvo CHP-a je dobro posložilo stranku i osvježilo joj imidž. Pojavile su se i druge oporbene stranke, u prvom redu konzervativno-islamistička Stranka novog blagostanja (YRP) kao izravan konkurent AKP-u.

Izbori u martu 2024. – potop AKP-a

Kvalitetno posložena oporba uz nastavljenu ekonomsku krizu utjecala je na to da AKP nakon dva desetljeća dominacije na lokalnim izborima 31. marta ove godine doživi senzacionalan poraz. Ukupno je najveći broj glasova (17,3 miliona) dobila Republikanska narodna stranka (CHP) i osvojila je 35 pokrajina. AKP je dobila 16,3 miliona glasova i osvojila je 24 pokrajine, a mlada YRP osvojila je 2 pokrajine i dobila 2,8 miliona glasova. Upravo je YRP preotela velik broj glasova AKP-u. Lijeva izborna koalicijska platforma Savez rada i slobode osvojila je 10 pokrajina, krajnje desni Erdoganov partner Narodni savez 8 pokrajina, kemalistička Dobra stranka osvojila je 1 pokrajinu. AKP je izgubila kontrolu nad 18 pokrajina, uključujući velike metropole poput Burse, Balikesira i Denizlija koje je preuzela CHP, dok je Şanliurfu osvojila YRP. U kurdskim regijama, pad AKP-a bio je još izraženiji. Tijekom sastanka Središnjeg izvršnog odbora AKP-a nakon izbora, Erdoğan je istaknuo hitnu potrebu da se preokrene silazni trend, upozoravajući da će se bez potrebne akcije stranka „i dalje topiti kao led na suncu“.

Okretanje zapadnom ekonomskom modelu – uzrok Erdoganovog poraza

U deset mjeseci Erdogan je od mršavog pobjednika predsjedničkih postao uvjerljivi gubitnik lokalnih izbora. Pitanje svih pitanja je što se dogodilo? Nije bilo nekih većih političkih zaokreta u državnoj politici koje bi birači negativno doživjeli, ali dogodile se su krupne ekonomske reforme koje su uzrok nezadovoljstva birača. Jednostavno kazano, Erdogan je prihvatio većinu savjeta opozicije uoči izbora 2023. i njih je krenula provoditi njegova vlada da bi birači postali razočarani i to kaznili. Naime, u izbornoj kampanji 2023. opozicija je tražila da Erdogan odustane od neortodoksnih ekonomskih politika koje su jednom riječju stvorile ortački iliti populistički kapitalizam od kojega su profitirali samo krugovi bliski AKP-ute da Tursku okrene klasičnom suvremenom gospodarskom modelu kakav primjenjuju zapadne države. Kemalistički ekonomisti tvrdili su kako privreda mora donijeti dobrobit svim građanima, a ne samo odabranima.

S obzirom na vrlo zabrinjavajuće opće stanje turskog gospodarstva, rastuće nezadovoljstvo širokih narodnih masa (streloviti rast životnih troškova), snažan pritisak međunarodnih financijskih krugova (stranih bankara i ulagača koji su nevoljko posuđivali i ulagali novac u Tursku), Erdogan je nakon izbora odlučio napraviti zaokret od 180 stepeni. Htio je pokazati da može bolje reformirati ekonomiju nego što je to najavljivala glasna opozicija. Usvojio je klasičnu zapadnu ekonomsku politiku i 4. jula 2023. postavio Mehmeta Simseka za ministra financija i riznice kao vrhovnog izvršitelja takve politike. Simsek je oprezno uveo nove mjere štednje koje su zahtijevale „stezanje kaiša“ što nisu dobro prihvatili ni lijevi ni desni birači. Turci su shvatili kako uvođenje neoliberalne ekonomske politike (minimalno zadiranje vlade u tržište, deregulacija, privatizacija, neovisnost središnje banke, smanjenje socijalnih programa) označava kraj populističkih poteza kao što su povećanje plaća u javnom sektoru ili kratkoročnih financijskih rješenja o kojima su ovisili milijuni (kratkoročni osobni krediti, kreditne kartice s lakim pristupom i gotovinski predujmovi za pokrivanje stanarine, hrane i drugih osnovnih potreba). Turska je posljednjih godina poprimila oblike ekonomski „banana države“ poput mnogih zemalja Latinske Amerike te se njen narod počeo oslanjati na subvencije i podršku državnih ili lokalnih vlastiza svakodnevno preživljavanje. To je uz populističko povećavanje plaća u javnom sektoru dobra formula za opstanak populističkih vlada na kratko, ali na dugi rok to je put u propast. Dobri primjeri su Venezuela i Argentina.

Nakon što je nova ekonomska administracija na čelu sa Simsekom pooštrila monetarnu politiku, spriječila povećanja plaća i mirovina te srezala kreditne linije, Erdoğan i AKP počeli su se suočavati s gorućim nezadovoljstvom, što je kulminiralo porazom na lokalnim izborima. Ujedno su veliki dijelovi turskog stanovništva bili nezadovoljni što je Erdoganova administracija nastavila unosno poslovanje s Izraelom, uključujući slanje vojne opreme Izraelu, u trenucima dok se govori o genocidu Izraela nad Palestincima u Pojasu Gaze. To je uvelike iskoristila YRP kako bi pridobila dio desnog muslimanskog biračkog tijela. Dogodio se paradoks i oporba je odnijela pobjedu 2024. zato što je vladajući AKP-ov režim provodio njenu politiku u posljednjih deset mjeseci. Da je oporba došla na vlast 2023. provodila bi više-manje istu politiku i ove godine bi doživjela kaznu na izborima, a AKP trijumf.

Tursko ekonomija u statističkim brojkama

Turska je članica respektabilnih važnih ekonomskih organizacija kakve su OECD i G20.Prema podacima Međunarodnog monetarnog fond (MMF) i Svjetske banke, turska ekonomijas je 2023. bila 17. ekonomija svijeta, odnosno nominalni BDP Turske iznosio je 1,11 biliona USD. Prema BDP-u po paritetu kupovne moći BDP PKM, turskaekonomija bila je 11. ekonomija svijeta 2023. s 3,61 biliona dolara. Ipak, brojke koje realnije oslikavaju standard Turaka dobivaju se kad se razmatra BDP per capita (po glavi stanovnika) jer Turska je država s 85 miliona stanovnika. Što je veći broj stanovnika, to je veći izazov zaposliti sve ljude i pružiti im odgovarajući životni standard. Prema nominalnom BDP-u per capita, turskaekonomija nije snažna već je dosta slaba – 13,110 USD 2023. što je 65. mjesto na svijetu. Prema BDP-u per capita PKM turskaekonomija je 2023. bila 47. ekonomija svijeta s 41,887 USD.

Zaključak

Kako bi Turska povratila stabilnost svoje ekonomije, izbjegla bankrot i osigurala ekonomski rast, mora iznaći rješenja za aktealnu krizu. Rješenja bi trebala obuhvatiti eliminaciju inflacije, smanjenje vanjskoj duga, reformu financijskog sektora, fiskalnu konsolidaciju, diverzifikaciju ekonomije, smanjenje nezaposlenosti i siromaštva te okretanje dugoročno održivim ekonomskim modelima. U pogledu primjene održivog razvoja, turska industrija i promet uvelike se oslanjaju na fosilna goriva što nije dobro, posebno za saradnju s Evropskom unijom koja forsira zelenu agendu.

Geografske i društvene specifičnosti Turske značajno povećavaju osjetljivost zemlje na nepovoljne učinke klimatskih promjena (suše, poplave, visoke temperature, oluje, nestanak biljnih i životinjskih vrsta, prenapučenost). Zbog svega navedenog, turski donositelji odluka bit će primorani na restrukturiranje ekonomije prema održivom i otpornom modelu. Pitanje je može li to napraviti Erdogan.

Sigurno je ako se život i običnih ljudi ne stabilizira u bliskoj budućnosti, da bi ekonomske nedaće mogle koštati Erdogana predsjedničke funkcije. Što je Turska ekonomski nestabilnija to je veća šanse za uspjeh Narančaste ili neke druge revolucije.

 

(TBT, GEOPOLITIKANEWS)



Source link

Leave A Reply

Your email address will not be published.