Iako su ovi potezi Nigerije dio napora da diverzificira svoje sigurnosne partnere i smanji ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama i drugima, oni također ukazuju na prirodu nigerijsko-zapadnih odnosa posljednjih godina i što se može očekivati u kontekstu geopolitička natjecanja između Kine i Zapada. O tome 13. novembra piše Al Jazeera.
Sigurnosne krize u Nigeriji i izazovi suočavanja s njima
Nigerija je gotovo desetljeće bila svjedokom sigurnosnih izazova bez presedana, uključujući terorističke činove, oružane pobune, razbojništva, otmice radi otkupnine, sukobe između farmera i stočara (koji su sve učestaliji od 2011.) i druga sigurnosna pitanja.
Teroristička kriza bila je jedan od najvećih izazova jer je počela na sjeveroistoku zemlje i usredotočila se na “Boko Haram” (skupina koja je nastala 2002. i izvela svoj prvi napad u prosincu 2003.), ali danas se razgranala uključivši različite frakcije, kao što su: “ISIS.” – Zapadnoafrička država” i “Ansar al-Muslimeen Group in Sudan” (poznata kao “Ansaru”).
Zaista, teroristička kriza se pretvorila u druge oblike, kao što je oružani banditizam na sjeverozapadu zemlje koji prakticiraju borci Boko Harama i Ansarua koji bježe sa sjeveroistoka, uz tekuće separatističke pobune u jugoistočnoj Nigeriji i oružane aktivnosti u Nigeru Delta regija, koja se nalazi izravno na Gvinejskom zaljevu u Atlantskom oceanu. Riječ je o krizi koja je započela sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, a negativno utječe na sigurnost Gvinejskog zaljeva, koji je također svjedok pomorskog piratstva.
Osim socioekonomskih i političkih čimbenika u Nigeriji, i nesposobnost nigerijskih snaga pridonosi nastavku terorizma i militantnih aktivnosti kao rezultat zastarjele vojne opreme i nedostatka ljudstva.
Nigerijska vojna institucija također je jedno od glavnih legla korupcije, dok se vojnici žale na neadekvatnu socijalnu skrb koja utječe na operativnu učinkovitost, usprkos činjenici da je obrambeni proračun Nigerije značajno porastao u posljednjih deset godina, te usprkos činjenici što je nigerijski vojni proračun veći od odbrambenih budžeta svih ostalih zapadnoafričkih zemalja zajedno.
Nigerijska vlada, pod upravom bivšeg predsjednika Muhammadua Buharija (koji je zemljom vladao od 2015. do 2023.), pokrenula je nekoliko inicijativa za reformu vojne institucije i rješavanje nedostataka unutar različitih sigurnosnih službi. Međutim, neke od tih inicijativa naišle su na veliku prepreku koju je predstavljalo odbijanje Zapada da nigerijskoj vladi proda oružje, što je započelo tijekom predsjedničkog mandata bivšeg nigerijskog predsjednika Goodlucka Jonathana (koji je Nigerijom vladao od 2010. do 2015.).
Među potezima Washingtona da spriječi napore da modernizira vojnu opremu i komponente u Nigeriji je i onaj iz srpnja 2021., kada su američki zastupnici zaustavili prijedlog prodaje oružja u vrijednosti od oko milijardu dolara Nigerij.
Postoji još jedan primjer u veljači 2023. kada su demokratska političarka Sarah Jacobs iz Kalifornije i republikanac Chris Smith iz New Jerseyja – dva člana Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma i dva člana Pododbora za Afriku – zatražili od predsjednika Joea Bidena da otkaže prodaju oružja vrijednu gotovo milijardu dolara Nigeriji. Zbog tvrdnje da je nigerijska vojska provodila ilegalni program pobačaja i prakticirala ciljano ubijanje djece.
Poteškoće u pokušajima nabave oružja utjecale su na sposobnost nigerijskih snaga da obuzdaju “Boko Haram”, koji se širi u sjevernoj Nigeriji, dok se kriza naoružanih bandita povećava na sjeverozapadu zemlje, što ljuti nigerijske vlade od 2014., te je pojačalo niz kritika od strane nigerijskih dužnosnika i diplomata protiv Sjedinjenih Američkih Država i drugih zapadnih zemalja.
U februaru 2024. nigerijski načelnik obrane izrazio je svoju frustraciju zbog dvostrukih standarda nekih zemalja (koje nije imenovao) koje su odbile prodati svoje oružje pod izlikom zabrinutosti za ljudska prava.
Nigerija je tradicionalni saveznik Zapada, ali globalna kriza posljednjih godina i stavovi Zapada o nekim dosjeima unutar Nigerije tjeraju Abuju da preispita svoje odnose sa Zapadom. Odluke Washingtona da ne prodaje oružje Nigeriji podsjećaju na stavove većine zapadnih zemalja tijekom nigerijskog građanskog rata od 1967. do 1970., kada je Zapad odbio prodati oružje nužno za očuvanje teritorijalnog integriteta zemlje.
Ogromna potreba za teškom opremom, poput dronova, helikoptera i vozila otpornih na mine, natjerala je nigerijsku vladu da potraži druge partnere.
Prema izvješću Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira iz 2021., Nigerija je nabavila oružje od 13 dobavljača između 2017. i 2021., uključujući 7 borbenih helikoptera iz Rusije, 272 oklopna vozila iz Kine i 12 lakih borbenih aviona iz Brazila (preko SAD-a), i 3 borbena zrakoplova iz Pakistana.
Važnost ruskih zaliha oružja koje je Nigerija dobila primijećena je u relativnom uspjehu nigerijskih oružanih snaga u borbi protiv terorističkih pokreta između 2016. i 2020. godine.
To potvrđuje i ono što je otkrila Međunarodna trgovinska baza podataka Ujedinjenih naroda, koja je pokazala da je Nigerijski uvoz oružja, streljiva, dijelova i pribora iz Rusije tijekom 2020. godine iznosio 736,16 tisuća američkih dolara.
Ovo, uz Abujin ugovor s Moskvom 2021. o opskrbi vojne opreme, obuci osoblja i prijenosu tehnologije. Ovaj ugovor i mnogi drugi omogućili su nigerijskim oružanim snagama korištenje borbenih i transportnih helikoptera ruske proizvodnje kao što su Mi-35M i Mi-171E u svojim vojnim operacijama protiv Boko Harama i njegovih frakcija.
Međutim, zapadne sankcije Rusiji prije i tijekom ukrajinske krize negativno su utjecale na poslove s oružjem između Nigerije i Rusije, a nigerijski ambasador u Rusiji nagovijestio je u oktobru 2019. da postoji prepreka u lancu opskrbe oružjem iz Rusije.
Rezultat je bio da se Nigerija okrenula Kini, gdje je širok raspon opreme koju je Nigerija kupila i koja je stigla u travnju 2020. uključivao vozilo za vatrenu potporu 105 mm, glavni borbeni tenk VT-4, samohodni topnički sustav SH-5 105 mm , i topnički sustavi SH-2 kalibra 122 mm. U studenom 2023. kineski veleposlanik u Nigeriji najavio je spremnost svoje zemlje da podrži nigerijsku lokalnu proizvodnju vojne opreme kako bi se ispunili napori Abuje da smanji ovisnost o stranoj vojnoj opremi.
Osim navedenog, Nigerija i Italija imaju vojne odnose, a Nigerija također poduzima korake za kupnju turske vojne opreme.
Također se čini da Washington preispituje svoj stav i da je počeo pristajati na prodaju dijela američkog oružja nigerijskoj vladi. Na primjer, u travnju 2022. Washington je pristao prodati 12 jurišnih helikoptera AH-1Z Nigeriji, a u kolovozu 2023. američki State Department objavio je da je Abuji dodatno isporučena prva serija tih helikoptera ukupne vrijednosti 997 milijuna dolara na program obuke za nigerijske oružane snage.
Međutim, poteškoće s kojima se Nigerija suočava u vezi s Leahyjevim zakonom i njegovom tjeraju vladu zemlje da svoje mogućnosti ostavi raznolikima i otvorenima, fokusirajući se na Kinu, Italiju i druge zemlje kao alternative za postizanje programa modernizacije svoje vojne opreme i flota.
Unutar kinesko-zapadne konkurencije
Praćenje razmišljanja nigerijskih kreatora politike sugerira da su oni potpuno svjesni položaja Nigerije kao jedne od glavnih sila u usponu u Africi. Ova spoznaja ih tjera da zadrže neovisnost zemlje u donošenju strateških odluka, uključujući odbijanje prijedloga da Nigerija bude domaćin stranim vojnim bazama, što je Washington iznio u mnogim prilikama.
Dok Nigerija nastavlja zauzimati neutralne stavove o raznim globalnim krizama kako bi služila svojim interesima i održala svoje međunarodne odnose, niz događaja posljednjih godina, uključujući odbijanje da joj se proda oružje, pokazao je da zemlja više naginje Globalnom jugu po više pitanja, uključujući izraelski rat protiv Gaze, koji je Abuja osudila i ponovila svoju potporu dvodržavnom rješenju, naglašavajući pravo Palestine na postojanje kao neovisne države.
Iako bi odnosi Nigerije sa zapadnim silama mogli biti glavni razlog zašto se Abuja nije pridružila grupi BRICS, ponašanje Zapada prema Nigeriji nedavno je počelo mijenjati percepciju Abuje.
To se može vidjeti u raznim poslovima Nigerije s oružjem s raznim zemljama, te u činjenici da se Nigerija službeno pridružila BRICS-u kao zemlja partner. Dok mnogi Nigerijci pozivaju svoju vladu da se pridruži BRICS-u kao članica, što će ojačati naklonost Abuje Kini, Rusiji, Indiji i Brazilu.
Može se reći da Kina najviše profitira od poteškoća Abuje u osiguravanju teškog naoružanja od Sjedinjenih Država. Budući da je Kina uložila velika sredstva u nigerijsku industriju nafte i plina, a količina bilateralne trgovine između dviju zemalja dosegao je 19,27 milijardi dolara u 2019.
Zaista, orijentacija Nigerije (najvećeg gospodarstva u Africi u smislu broja stanovnika) prema Kini kao jednom od njegovih glavnih dobavljača oružja pomoći će Pekingu u njegovim geopolitičkim natjecanjima u zapadnoj Africi i ojačati njegov utjecaj u strateškom koridoru Gvinejskog zaljeva, koji ima vitalne pošiljke i međunarodne rezerve nafte, posebno otkako Kina traži načine za širenje svog vojnog i gospodarskog utjecaja unutar Nigerije, dok kineske komapnije sa sjedištem u Nigeriji već godinama nastoje otvoriti mnoge kanale za obilno iskorištavanje nigerijskih prirodnih i ljudskih resursa.
(TBT, GEOPOLITIKA NEWS)
