analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Air Serbia
I dok Croatia Airlines bilježi gubitak od 18,2 milijuna EUR u 2022, debeli minus od skoro 20 milijuna EUR u 2024, a 2023. je bila pozitivna minimalnih 2 milijuna EUR samo zahvaljujući prodaji Airbusa A319 i A320, Air Serbia je 2022. imala 21,5 milijuna EUR profita, 2023. 40,6 milijuna i 2024. 41,5 milijuna. Posljednje dvije brojke su vrlo fascinantne i obzirom na broj putnika i aviona u floti one su i bolje od niza kompanija Europe. Sad se postavlja pitanje kako to da Air Serbia ima tako dobre brojke?
Prvi razlog visoke profitabilnosti su letovi za Rusiju. Uz Turkish Air Serbia je jedina europska kompanija koja ima letove za Rusiju. Ovog ljeta imala je čak 31 tjedni let za Rusiju, i to 20 za Moskvu, 7 za St.Petersburg, te po dva za Kazan i Sochi. Za Moskvu vrlo često lete najveći uskotrupci A320, a pokoji puta zna odletjeti i A330-200. No, ono što je još bitnije je da je cijena karata za Rusiju prije Covida-19 bila oko 250 do 350 EUR, dok je sada redovno preko 1000 EUR, a zna ići i do 1300 EUR. Load faktor na ovim linijama je izuzetno visok. No, uz to ovi letovi imaju jako puno konektiranih putnika za Crnu Goru, Europsku Uniju, Švicarsku, Norvešku, Veliku Britaniju i SAD, gdje ruske kompanije ne mogu letjeti. Ovi letovi donose ogroman novac kompaniji. Prema nekim neslužbenim procjenama kompanija zarađuje oko 50.000 EUR po svakom letu, što znači tjedno 1,5 milijuna EUR zarade ili godišnje možda i 80 milijuna EUR. Daleko više nego je profit kompanije, što znači da lavovski dio ovog profita rade upravo letovi za Rusiju.
Kompanija zarađuje i na brojnim letovima za Cipar gdje Turkish ne može letjeti, pa putnici Turkisha lete preko Beograda. Isto tako i na brojnim letovima za Crnu Goru (u top sezoni čak 59 tjednih letova ili u prosjeku 8,4 dnevno) koji imaju prilično visoke cijene. Ovdje kompanija ozbiljno zarađuje, poglavito što je na tim letovima niz putnika iz Rusije koji imaju nekretnine u Crnoj Gori.
Air Serbia ima ogroman broj charter linija, dok je broj drugih charteraša u Srbiji jako malen. Air Serbia drži ogroman postotak charter letova iz Srbije. Ogroman! Bitno preko 90%. Sjetimo se kako je Direktorat štitio kompaniju odbijanjem zahtjeva za charter letove iz Turske, Egipta i Tunisa stranim kompanijama.
Uz to kompanija ima niz letova za Vladu Srbije (političke delegacije, elementarne nepogode, repatrijacijski letovi…), te sportske organizacije koje financira Vlada Srbije, a gdje se ne štedi i ne pita koliko to košta. Ovo su značajna primanja za kompaniju.
Kompanija ima i vrlo niske troškove plaća i primanja zaposlenika. Kompanija ima duplo manji postotak isplata zaposlenicima u ukupnim troškovima u usporedbi sa drugim kompanijama Europe. Ovo stvara dodatnu i ozbiljnu zaradu.
Kompanija plaća i nisku cijenu goriva, među najnižima u Europi, zahvaljujući sporazumu NIS-a i Republike Srbije. Isto tako Air Serbia ima i vrlo niske cijene aerodromskih taksi u usporedbi sa ostalim kompanijama koje lete na Beograd, te u usporedbi sa većinom kompanija Europe koje više plaćaju na svojim matičnim aerodromima.
Na kraju kompanija dobiva ogroman novac od PSO-a, daleko veći nego druge kompanije u Europi, pa i daleko više od Croatie Airlines. Uz to ovaj PSO je netransparentan i ne vodi se po striktnim pravilima Europske Unije (gdje kompanija mora pravdati svaki cent, a može naplatiti samo 5% profita), pa je vrlo moguće da ovdje kompanija „uštedi“ značajna sredstva, a da taj PSO zapravo služi za bildanje financijskog stanja kompanije.
Profit kompanije smanjuje velik broj novih linija koje koštaju opak novac da bi se uspostavile i profilirale. Profit smanjuju i nagla otkazivanja letova samo dvadesetak dana prije, poglavito u dugoj polovici zime, što je već postala redovna praksa kompanije. Jednako tako profit smanjuje značajan broj kašnjenja i otkazivanja letova, iako je ova brojka daleko manje nego u ljeto 2023. kada je doslovce bio kaos. 2023. Air Serbia je bila druga u Europi po kašnjenjima i otkazivanjima letova. Profit smanjuje i velik broj aviona u wet leasu. U zadnjih godinu dana kompanija je imala sedam aviona u wet leasu (čak i zimi što je jako čudno), a 2023. broj tih aviona je bio i značajno veći (10 aviona, a sa kraćim lizinzima i više). Nadalje manji profit ima i radi činjenice da joj niz aviona stoji prizemljeno, poglavito zimi. Ljeti čak jedan i pol A330 stoji prizemljeno, a zimi njih čak dva i pol stoje nezaposleno. Profit smanjuje i velika fluktuacija pilota i kabinaca obzirom da ih prilično odlazi iz kompanija, pa kompanija mora stalno školovati nove posade. Profit smanjuje i nedostatak adekvatnog ff programa. Profit smanjuje i trošak čak četiri poslovnice u Beogradu, što istinski nije praksa kompanija u Europi koje masovno zatvaraju svoje poslovnice. Konačno profit smanjuju i četiri različita modela aviona u floti (ATR 72, Embraer E190/195, Airbus A319/320 i A330-200), što je vrlo neuobičajeno za kompanije ove veličine koje obično imaju dva ili tri modela u floti.
Air Serbia je doslovce uzela gdje je mogla, iskoristila sve što je mogla da bi joj poslovanje bilo što bolje. I tu joj svaka čast i čestitke. Na sve ovo treba dodati i ogromnu agilnost kompanije, značajan rast broja linija i frekvencija, uspjeh u borbi sa konkurencijom.
Zamaaero je nekoliko puta napisao da ima ogradu spram profita, pošto kompanija nikada nije odgovorila na tri pitanja koja su bila istinski upitna iz financijskog izvještaja. Čudno, ali upravo nakon postavljanja ta tri pitanja kompanija je naglo prestala komunicirati za zamaaaro i odgovarati na pitanja, iako smo samo dan prije odgovore dobivali u roku od sat-dva, pa čak i iza pola noći.
